Nevidljivo pismo: kulturni aspekti nečitljivosti
Luka Bekavac
| Vrijeme | Srijeda, 6.5.2026. u 18:00, ulaz je besplatan |
Pismo bez značenja postoji oduvijek. Unatoč tomu, nečitljivi tekstovi doživljavaju se kao strano tijelo u odnosu na književnost, pa i u odnosu na jezik općenito. U sivoj zoni između različitih umjetnosti – književnosti, slikarstva, kaligrafije, tipografije – asemičko pismo uporno provocira tradicionalne granice humanističkih disciplina, no ostaje na samom rubu nevidljivosti i u svakom drugom kontekstu.
Grafički zapisi koji zadržavaju geste i strukture pisma, no ostaju odvojeni od svih oblika jezičnih praksi kao tvorbe smisla, postavljaju brojne izazove pred čitatelje: ostaju marginalizirani kao “autsajderska” djelatnost čak i u kulturno definiranim okvirima (poput knjige ili galerije) koji nas pozivaju da ih “čitamo”, umjesto da ih ignoriramo kao čistu i slučajnu nečitljivost, grafički “šum” kakav pronalazimo i u svijetu prirode.
Razlozi su brojni: takvo pismo nije tek loša transkripcija rečenica na postojećim jezicima, nerazgovjetna poruka koja ipak ima svoj kod, tekst koji predstavlja nešto drugo, nego ispis koji ne prenosi nikakvu poruku, ne može se dešifrirati, vječito ostaje neprobojnim – ili pak otvorenim najrazličitijim učitavanjima, projekcijama, kulturnim uporabama.
Predavanje će, na tragu teoretičara koji su se bavili sličnim pojavama (Roland Barthes, Julia Kristeva, Peter Schwenger, Jane Bennett…) pokušati razmotriti različite problemske aspekte pisma bez značenja.
Pripada li asemičko pismo korpusu umjetnosti (i koje?) ili rubnim zonama kulture u najširem smislu? Kakav je odnos takvih zapisa s drugim tipovima “nečitljivih”, umjetnih ili fiktivnih jezika (u rasponu od magijskih i okultnih pisama, preko različitih tipova šifriranih tekstova, do zaumnog jezika i automatskog pisanja)?
Kakvu ulogu u asemičkom pismu igraju subjektivnost, kreativnost i ideje, a kakvu tijelo, afekti, materija, nesvjesni procesi? Kakvim su se političkim faktorima i emocionalnim investicijama otvarala slična pisma kroz povijest? Konačno, možemo li i danas shvatiti takvo pismo kao praksu otpora?
Luka Bekavac izvanredni je profesor na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
