Galerija Modulor specijalizirana je galerija za prezentaciju, valorizaciju i revalorizaciju arhitektonsko – urbanističkih i dizajnerskih projekata, izvedbi i autora.
Odlukom Umjetničkog savjeta ULUPUH-a uvrštena je na ULUPUH-ov prijedlog popisa priznatih izložbenih prostora za Hrvatsku zajednicu samostalnih umjetnika.
Osim izložbi iz područja arhitekture galerija nastoji proširiti djelatnost omogućujući izlaganje mladim fotografima.
Djelujući u devedesetima, galerija je nizom izložbi stekla reputaciju prostora u kojem se kritički propituju mnoga arhitektonsko urbanistička rješenja te potiče javni interes i animiraju gradske vlasti na provođenje humanijeg pristupa urbanom življenju.
Osim izložbi uz pojedine smo projekte organizirali istraživanja javnog interesa građana vezana uz pojedine urbanističke probleme, od malih socioloških studija pa do javnih tribina, okruglih stolova, projekcija filmova i slično.
Većina izložbi koja se izlaže u Moduloru financirana je od strane Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport, a zadnjih godina i od Ministarstva kulture RH.
Prostor od 80m2 s kojim galerija raspolaže je multifunkcionalan i prolazan, što uvjetuje i programski sadržaj. Većina se radova stoga prezentira na panoima koji su opremljeni sa 12 kompleta pleksiglasa formata 80 x 100 cm.
Natječaj
Natječaj za izlaganje se provodi jednom godišnje. Prijave se primaju do sredine lipnja tekuće godine. Selekcionira ih Stručni savjet Galerije.
Stručni savjet
- Prof. Ljubomir Miščević, predsjednik
- Lidija Butković Mićin, povjesničarka umjetnosti, članica savjeta
- Branka Hlevnjak, povjesničarka umjetnosti, član savjeta
Radno vrijeme:
ponedjeljak – petak 10:00 – 14:00
Povijest galerije
«Galerija „Modulor“ nije se oduvijek zvala tim imenom, niti je imala današnju izložbenu koncepciju, iako nije mijenjala adresu niti smještaj. Promatrajući njeno djelovanje s muzeološkog aspekta, odnosno prema programu i izložbenoj politici, možemo razlikovati tri razdoblja ili faze djelovanja koje sam nazvao : Prvih pet godina, Inovacije u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti i „Galerija Modulor“ za arhitekturu, urbanizam i dizajn.
Prvih pet godina
U razdoblju od 1980. do 1985. godine Galerija djeluje u sklopu Društvenog doma Trešnjevka, pa naziv izložbenog prostora „Galerija DDT“ proizlazi iz skraćenog oblika naziva Galerija Društvenog doma Trešnjevka, no i analogija s poznatim otrovom (dezinsektorom) utjecala je na prihvaćanje tog naziva. U prvih pet godina rada djelovanje Galerije DDT nije bilo usmjereno na neku od likovnih vrsta, tehnika, stilova ili pojava. Moglo bi se reći da je to bilo doba traženja, ali unutar likovne umjetnost dvadesetog stoljeća, jer su svi prezentirani autori i pojave pripadali tom razdoblju. Ako rad Galerije razmatramo prema odabiru autora koji su izlagali u tom razdoblju, a oni su se razlikovali od amatera do profesionalaca, od onih s područja općine Trešnjevka do Španjolaca, može se donijeti isti zaključak, a to je traženje, no traženje usmjereno prema umjetničkoj kvaliteti autora. Jedna od izložbi koja se posebno ističe u toj fazi djelovanja Galerije DDT jest ona kipara Slavomira Drinkovića. Prostor galerije premalen je i neprikladan za izlaganje većih skulptura, ali skulpture spomenutog kipara nisu izložene u izložbenom prostoru, već u parku ispred njega. Drinkovićeve radove karakteriziraju istraživanje likovnog jezika i inovativna skulpturalna rješenja, na osnovu kojih je kasnije valoriziran kao jedan od najznačajnijih suvremenih hrvatskih kipara, pa njegovo izlaganje nagovještava djelovanje Galerije DDT u slijedećem razdoblju.
Inovacije u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti
Razdoblje između 1985. i 1988. godine karakterizira programska koncepcija usmjerena na izlaganje recentnih autora čiji radovi odražavaju istraživanje likovne umjetnosti i originalna inovativna rješenja. Treba uzeti u obzir da je u to vrijeme dominirao trend „nove slike“, „transavangarde“ i različitih revival-a, odnosno ponovnog buđenja i interpretiranja stilova prošlih vremena, pa umjetnici koji su istraživali i pronalazili još neotkrivena područja i mogućnosti likovnog izražavanja, nisu imali gdje izlagati. Zbog toga je tadašnji program Galerije DDT bio od posebnog značenja, a vrijeme je pokazalo, i od važnosti za hrvatsku suvremenu likovnu umjetnost. Naime, većina predstavljenih autora bili su tada, više ili manje, nepoznati marginalci, ali su kasnije postali vodeći umjetnici u hrvatskoj likovnoj umjetnosti, a Galerija DDT bila im je „odskočna daska“ u karijeri. Da spomenem samo neke od njih : Goran Petercol, Boris Demur, Marijan Molnar, Željko Jerman, Tomislav Gotovac, Vlado Martek, Dubravka Rakoci. Drugo obilježje tadašnjeg djelovanja Galerije DDT jest angažirano traženje, pronalaženje i promoviranje autora čiji radovi „pokazuju autentičnost, originalnost, inovaciju ili određeni pomak od ustaljenih normi“ (iz Plana i programa rada Galerije za 1987. godinu). Tako su po prvi puta u Galeriji DDT izlagali Anita Kontrec, Mihovil Andrijašević, Sonja Hržina, Tamara Ukrainčik i Marko Majstorović. No, neki od spomenutih autora svojim su se radovima kritički odnašali prema tadašnjim socijalnim i političkim pojavama u državi. To nije promaklo tadašnjim društveno-političkim radnicima, pa je na njihovo traženje Savjet Društvenog doma Trešnjevka u lipnju, 1986. godine prijevremeno zatvorio izložbu Tomislava Gotovca, zatim u veljači, 1987. izložbu Vlade Marteka, a onda ukinuo i tadašnju programsku koncepciju Galerije DDT.
„Galerija Modulor“ za arhitekturu, urbanizam i dizajn
Stoga je 1988. godine voditelj galerije predložio da se promjeni izložbena politika i ona usmjeri na prezentiranje radova isključivo iz područja arhitekture, urbanizma i dizajna. Ova ideja zaživjela je 1990., a prva izložba prema novoj koncepciji bila je ona arhitekta Željka Kovačića, poznatog kulturnoj javnosti najviše po projektiranju izložbenih postava. On se uključio u rad Galerije, te je ona na njegov prijedlog preimenovana u „Galerija Modulor“, a prihvaćen je i njegov dizajn znaka galerije. Od tada pa do danas galerija djeluje pod istim imenom, istim znakom i istom izložbenom koncepcijom. Djelovanje Galerije u ovom razdoblju ima nekoliko obilježja. Prvo od njih su angažirane tematske izložbe s kritičkim osvrtom na pojave u suvremenoj zagrebačkoj i hrvatskoj arhitekturi i urbanizmu. Od mnogih takvih izložbi ovom prilikom bih izdvojio „Stara Trešnjevka na kraju stoljeća“, „Dossier Vrbik“, „Disneylandizacija obiteljskih kuća“, „Francuski paviljon“ ili „Čovjek je prostor: Vitić_pleše“. Drugo obilježje izložbene politike su izložbe koje obrađuju gradske detalje kao što su : „Klupa u gradu“, „Dvorišne ulice“, „Preneseni interijeri“, „Skulptura u vrtu“, „Prostorne prepreke“, „Zaboravljeni trešnjevački parkovi“, koje su također angažirane i kritičke prema pojavama u prostoru u kojem živimo. Još jedna specifičnost rada Galerije u ovom razdoblju su izložbe koje revaloriziraju i ukazuju na nedovoljno poznate autore i pojave u modernoj hrvatskoj arhitekturi. Takve su izložbe „Između moderne i avangarde“, „Naselje Prve hrvatske štedionice“, „Drvena urbana arhitektura Zagreba“, „Zagrebačke škole“ ili „Slike s izložbe – Vladimira Turine“.
Usprkos promjenama koje su pratile rad i djelovanje ove galerije, ipak postoji nešto što je prisutno u svim razdobljima, a to je angažirano djelovanje, odnosno djelovanje s ciljem da se ukaže na dobre i loše pojave u likovnom životu ove sredine.»
Anđelko Hundić, voditelj Galerije od 1985-1990.
Tlocrt Galerije
Prikaz prostora
