FANTOMSKA KOČIJA / Körkarlen,
Victor Sjöström (1921) Švedska, 93′
Subota, 7.11.2020. u 18 sati, Velika dvorana, u sklopu 14. PSSST! Festivala nijemog filma
Zanimljivo je da će kao perjanica zlatnog doba švedskog nijemog filma (koje se definiralo oprekom prema senzacionalizmu američkog i šireg filmskog mainstreama), Fantomska kočija ostati najšire zapamćena po uporabi specijalnih efekata (duhovi u dvostrukoj ekspoziciji) i citatima poput onog u Kubrickovom Isijavanju (gdje Jack Nicholson sjekirom provaljuje kroz vrata, odajući počast Sjöströmu rekonstrukcijom prizora iz njegovog filma). Šarolikost recepcije, međutim, oduvijek prati ovaj film koji su različito klasificirali u rasponu od filma strave do pretjerano moralizatorske „poduže prohibicijske predike“. Film je snimljen prema romanu S. Lagerlöf koja se nije libila moraliziranja i jednostavnih priča, pisanih na predlošcima saga i pučkih legendi – kakva je i ova o vozaču fantomske kočije koji po kazni skuplja i odvozi duše mrtvih. Tu fabulu film, međutim, izlaže u za svoje doba zadivljujuće složenoj naraciji, s nizom retrospekcija spojenim u strukturu moraliteta – u kojem se glavni lik alkoholičara Davida Holma na izmaku Stare godine nađe u ulozi kočijaša i susreće sa sablastima prošlosti. Osim kompleksne naracije i lakoće vremensko-prostornih prijelaza, među glavnim su adutima filma i spomenuti vizualni efekti (sablasni dolazak kočije npr. povezuje antologijske prizore skandinavskog filma, od Christensenovih vjetrenjača do plesa smrti s kraja Sedmog pečata), kao i rubno snovita i halucinatorna atmosfera filma (koja je inspirirala Dreyerov film Vampir, Lilian Gish, Jeana Cocteaua i mnoge druge). Iako netipičan film švedske škole po mnogočemu – suvremenoj tematici, realizmu, nedostatku scena u eksterijeru i narativnih međunaslova – Fantomska kočija do danas slovi kao nenadmašni vrhunac švedskog nijemog filma, po Chaplinu najbolji film ikada snimljen, za Bergmana nagovor na bavljenje filmom i trajna inspiracija…
Dr.sc. Janica Tomić
