Ciklus predavanja – Aspekti nevidljivog / “Postoji li autofikcija?”, Dr. sc. Maša Grdešić

Dr. sc. Maša Grdešić

Postoji li autofikcija?

Naslov predavanja posuđen je od Jacka Skelleyja koji provokativno tvrdi da „autofikcija ne postoji“ jer bi se moglo reći da njezina široka definicija uključuje svu književnost osim popularnih žanrova. Premda ga je pisac i teoretičar književnosti Serge Doubrovsky skovao još 1977. kako bi žanrovski odredio svoj roman „Sin“, termin autofikcija danas se široko koristi, ali mu je značenje često nejasno. Primarno postoji kao književnokritička i tržišna kategorija, a konotacija mu je većinom negativna. Stvarno, postoji li autofikcija ako ni sami pisci i spisateljice koji je navodno pišu ne žele da ih se povezuje s njom?

Ograđivanje od autofikcije ne iznenađuje s obzirom na dužu povijest odbacivanja autobiografskog pisanja kao (pre)osobnog, partikularnog, narcisoidnog i samoopsjednutog „gledanja u pupak“. Taj se oštar sud osobito odnosi na autobiografske tekstove koje pišu žene jer se smatra da njihovo intimno pisanje ne posjeduje egzistencijalnu težinu koja će ga transformirati u književnost o univerzalnom ljudskom iskustvu. No što ako u tome leži i privlačnost autofikcije – voajerska, tekstualna i politička? Kako tvrdi Chris Kraus, ženama je dugo bio uskraćen pristup domeni impersonalnog, a dominantan stav da književnost istiskuje osobno odlično je služio patrijarhatu.

Predavanje će stoga pokušati voditi računa o autofikciji kao vrsti književnog teksta, ali i o njezinoj društvenoj ulozi i jasnoj političnosti. Teško se oteti dojmu da je trenutačna iritacija popularnošću i rasprostranjenošću autofikcionalnog pisanja barem jednim dijelom zapravo zasićenost privilegiranijeg dijela publike, kritike i akademije pripovjednim tekstovima o ženskim i manjinskim iskustvima. A čim se cijelim grupama ljudi savjetuje da prestanu pisati ili da pišu o nečemu drugom, trebamo biti na oprezu.