- Monodrama Zvonimira Majdaka: “Kužiš, stari moj!”, izvodi Renato Čanaki
2. Dokumentarni film: “Budilica Trešnjevke”, film o Mladenu Budišćaku i njegovim ulogama na zagrebačkom kajkavskom govoru: pripremio Zdenko Trandler
3. Happening: “Kaj te briga što ja kajkam”, Dramski studio CeKaTea, mladi u režiji Ivane Peroš
4. Razgovor o Trešnjevačkim ljubavima i govoru nekoć i danas
GOSTI: Zvonimir Majdak, Miroslav Međimorec, Vjeran Zuppa, Žarko Potočnjak, Mirjana Majurec i Enes Kišević
Ove godine po prvi puta Centra za kulturu Trešnjevka dovodi kazalište k vama!
Tema ovogodišnje večeri su kvARTovske priče
Našim Trešnjevčanima a i šire poklanjamo predstavu “Kužiš, stari moj ” u izvedbi jednog nadasve zanimljivog zagrebačkog dečka Renata Čanakija.
Budući da dugo nije uspijevao pronaći posao kao strojarski tehničar, Čanaki je naletio na ploču “Kužiš, stari moj” u izdanju Jugotona. Posrijedi je snimak monodrame Mladena Budišćaka. Predstava je odigrana tisuću puta u polukružnoj dvorani Teatra ITD, snimljen je i istoimeni film u kojem je trešnjevčanin Budilica trebao glumiti glavnu ulogu. Nažalost, slomio je nogu i redatelj Vanča Kljaković morao je ulogu dati Ivici Vidoviću.
No, IITD-ova predstava igrala je nekoliko desetljeća, a režirao ju je kao monodramu Miroslav Mežimorec. Prvo je dakle bio roman, pa predstava, potom film i naposljetku posveta Renata Čanakija.
Zato ćemo ovu večer posvetiti Budilici i svim trešnjevačkim novim i starim pucama i fakinima.
Autor teksta je Zvonimir Majdak, a glumac i redatelj Renato Čanaki. ‘Kužiš, stari moj’ je legendarna predstava/monodrama koju je svojevremeno igrao, sada pokojni, genijalni glumac Mladen Budiščak i koja je jedna od najgledanijih i najduže izvođenih predstava hrvatskog glumišta s više od tisuću izvođenja. Nastala po knjizi Zvonimira Majdaka (koja se svojevremeno prodala u 70 tisuća primjeraka) ova predstava oslikava fakinski Zagreb 70-tih godina prošlog stoljeća kada su likovi s periferije, Glista i ekipa, ganjali komade, doživljavali avanture, švercali karte pred kinom i još mnogo toga što je Zagreb nekad činilo baš takvim gradom kakvog ga prikazuje Majdak.
Socijalnih tema, ali ispričana zagrebačkim žargonom i u monodramskoj interpretaciji velikog broja likova, ova predstava u svojih 60 minuta gledatelje drži prikovane za stolicu, a nakon nje ‘vilica boli od smijeha’. (Od pokojnog Budišćaka bi mnogi stand up komičari današnjice mogli puno toga naučiti!)
Iako je svojevremeno Jugoton izdao LP ploču i kasetu sa snimkom predstave (koje i danas predstavljaju kultni primjerak zbirki svakog tko je svojevremeno gledao predstavu) nažalost predstava je prestala igrati, a od kada je 2003. godine Budilica napustio ovaj svijet, nestala je i nada da ćemo ponovno gledati ovu fenomenalnu izvedbu i da će možda i neke nove generacije uspjeti uhvatiti dio duha starog Zagreba.
Inače, glavni protagonist predstave Renato Čanaki (za prijatelje Čano) bio je jedan od mnogih koji su odgledali Budiščakovu izvedbu. Trebalo je ipak proći 20 godina da se Čano odluči zaigrati predstavu. Igrati monodramu jedan je od najtežih zadatka koji profesionalni glumac može dobiti, a kad ste kao Čano naturščik i nikada niste bili ni u dramskoj sekciji, onda je zadatak još teži. No, s puno ljubavi i nakon godina upornog vježbanja i preslušavanja stare Jugotonove gramofonske ploče s tekstom predstave, Čano je uspio.
Samouki glumac
Priča o njemu gotovo je isto tako zanimljiva i nevjerovatna kao i priča Majdaka o Glisti.
Čano je po zanimanju bravar, u slobodno vrijeme se vozi na motoru, a eto odnedavna je i samouki glumac. Sve je počelo po tulumima kada bi Čano prepričavao dijelove monodrame, oponašajući gospođu Gizelu, gazdu Rudu ili nekog od mnogobrojnih drugih likova iz ‘Kužiš stari moj’.
Uvijek bi ti zafrkantski ‘ficleki’ predstave ,bili dobro prihvaćeni, a kada mu je jedan prijatelj u antikvarijatu pronašao stari vinil i presnimio na CD Čano je ‘dobio u zadatak’ da napokon nauči sve i izvede predstavu za frendove. No, to je tek početak. Jednog dana u njegovu radionu Pod zidom ušao je gospodin i donio škare koje je trebalo naoštriti. Kada je Čano shvatio da je to Zvonimir Majdak, odmah je ugrabio priliku.
‘Kada sam ga pitao na koje prezime da to zapišem, rekao je Majdak i naglasio kako mu se žuri u Klub književnika. Znao sam da je to – to. Sve o čemu sam mogao razmišljati je da ga moram zamoliti za pet minuta vremena’, prisjeća se Čano.
Kada se autor knjige ‘Kužiš, stari moj’, vratio po škare, Renato mu je ispričao svoju životnu priču i upitao bi li imao nešto protiv da napravi remake stare monodrame. Majdak mu je kratko odgovorio. ‘Ako to možeš spremiti, bilo bi mi drago.’ Nakon intenzivnog uvježbavanja, Čano je odigrao svoju prvu predstavu u MMC studiju, a na pretpremijeri je njegovu izvedbu došao pogledati i sam Zvonimir Majdak koji je sjedio u prvom redu i cijelu predstavu bio smrtno ozbiljan. Nakon predstave Majdak je novopečenom glumcu pružio ruku i rekao dvije riječi – ‘vrlo decentno’. Rekao je i da ako nastavi ovako, neki bi dijelovi mogli biti bolji od originala.
