FILMSKA VEČER
Slikarica (La pitturessa), F. Sargentini (2024), Italija, 80′
Prikazuje se s hrvatskim titlovima
Nedjelja, 1.6. 2025. u 20:00, Centar za kulturu Trešnjevka
Anna Paparatti je „ona koja slika“ – slobodna žena, rođena u Kalabriji, koja je došla studirati na Likovnu akademiju u Rimu s izraženim talentom za slikarstvo. Bila je sudionica – iznutra – pedeset godina povijesti talijanske i međunarodne suvremene umjetnosti (od 1960-ih do danas). Godine 2021. vlasnica galerije Elena Del Drago organizira njezinu izložbu u Rimu, a umjetnička direktorica modne kuće Dior, Maria Grazia Chiuri, predlaže da se njezine geometrijske slike iz 1960-ih – platna koja su godinama stajala u njezinoj prostranoj kući uz Lungotevere u Rimu – iskoriste za scenografiju Diorove modne revije u Parizu iste godine. Anna se tako, s 87 godina, vraća na suvremenu umjetničku scenu. To je prilika da se ispriča njezina priča – intimna i osobna – u kojoj slikarica, uvijek izuzetna i ironična, s čuđenjem i veseljem doživljava svoje novo umjetničko buđenje.
Slikarica (La Pitturessa, 2024.) je dokumentarni film redateljice Fabiane Sargentini koji donosi intiman i višeslojan portret njezine majke, Anne Paparatti – osebujne talijanske umjetnice koja je desetljećima stvarala gotovo neprimjetno, u sjeni svoga supruga, poznatog galerista Fabija Sargentinija, utemeljitelja kultne rimske galerije L’Attico. Paparatti je bila prisutna u talijanskom umjetničkom svijetu od 1960-ih, no šira javnost ju je počela prepoznavati tek nedavno – posebice nakon što je kreativna direktorica modne kuće Dior 2021. godine odlučila koristiti njezine geometrijske slike kao scenografiju modne revije.
Film, koji se prvi put prikazuje u Hrvatskoj, kroz osobne razgovore i svakodnevne prizore prikazuje Annu kao razigranu, slobodoumnu i duhovitu osobu koja i u poznim godinama neumorno stvara – crtajući mandale, labirinte i druge vizualne forme jednostavnim sredstvima poput bojica i flomastera. Slikarica nije samo priča o umjetnosti, već i o nevidljivosti, ljubavi, obitelji i ponovnom otkrivanju identiteta. Kroz osobnu perspektivu redateljice, film otvara univerzalna pitanja o ulozi žena u umjetnosti, o priznanju i naslijeđu, stvarajući pritom toplu i snažnu filmsku posvetu jednoj zaboravljenoj, ali iznimnoj umjetnici.
