Radionica
Jesen u nama – radionica poezije s Dortom Jagić
Jesen nije samo u bojama lišća, nego i u onome čega se sjećamo, što osjećamo i što tek pokušavamo izreći. Uz Dortu Jagić čitamo poeziju, razgovaramo i tražimo riječi za vlastitu jesen.
Počni tipkati za pretragu…
Minimalno 2 znaka
Jesen nije samo u bojama lišća, nego i u onome čega se sjećamo, što osjećamo i što tek pokušavamo izreći. Uz Dortu Jagić čitamo poeziju, razgovaramo i tražimo riječi za vlastitu jesen.
| Vrijeme | 28.9.2026. u 19:00 |
| Mjesto | Društveni dom Prečko, Prečko 2a |
| Voditeljica | Dorta Jagić, pjesnikinja i književnica |
| Partner | Udruga Ludruga |
| Ulaz | Ulaz je slobodan |
Ljeto i jesen dva su zrcala čovječanstva. Dva godišnja doba, dva velika unutarnja pejzaža, dva platna na kojima pjesnici i umjetnici stoljećima ispisuju svoje radosti, strahove, sjećanja i slutnje.
Na prijelazu iz ljeta u jesen mijenja se krajolik oko nas, ali i onaj u nama. Zlatna i plava raskoš ljeta, prizvana stihom Georga Trakla „duž zlatnih zidova ljeta“, počinje ustupati mjesto kišama, maglama, plamtećim bojama, tišini i osjećaju prolaznosti.
Ljeto u kolektivnoj svijesti nosi nešto od vječnog djetinjstva: bezbrižnost, slobodu, golemo i blistavo „sada“. Jesen je složenija. Ona istodobno donosi obilje i propadanje, zrelost i gubitak, ljepotu i tjeskobu. Upravo će ta napetost biti polazište ove pjesničke radionice.
Zajedno ćemo zaviriti u jesenske svjetove Baudelairea, T. S. Eliota, Matoša i Šopa, pjesnika koji su jesenski ugođaj pretvarali u mnogo više od slike prirode. U njihovim pjesmama grad, kiša, magla, otpalo lišće, sumrak i hladnoća postaju prizori unutarnjeg života, znakovi samoće, umora i sjećanja, ali i odrazi šireg iskustva civilizacije.
Nakon zajedničkog čitanja i razgovora o pjesmama slijedi vlastito pisanje. Uz poticaje i razgovor, polaznici će pokušati pronaći svoju jesen – onu koja možda živi u nekom davnom dvorištu, gradu, ljubavi, rastanku, mirisu, ulici ili godini.
Pisanjem ćemo potražiti vlastiti odgovor na pitanje: što jesen čini našim osjećajima i sjećanjima?
Dorta Jagić rođena je 1974. godine u Sinju. Diplomirala je filozofiju i religijsku kulturu na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu.
Piše poeziju, prozu, putopise i kazališne kritike te prevodi s engleskog i njemačkog jezika. Vodi radionice kreativnog pisanja, a od 1999. godine bavi se i amaterskom kazališnom pedagogijom i režijom.
Objavila je brojne pjesničke i prozne knjige, među kojima se ističu Plahta preko glave, Tamagochi mi je umro na rukama, Đavo i usidjelica, Kvadratura duge, Kauč na trgu, Kičma, S tetovažom nisi sam i Veće od kuće.
Dobitnica je niza važnih književnih nagrada, među kojima su „Goran za mlade pjesnike“, „The Balkan Grand Prize for Poetry“, međunarodna nagrada „The European Poet of Freedom Literary Prize“ te „Goranov vijenac“.
