KAO DA JE BILO NEKAD, KAO DA JE BILO TU
Centar za kulturu Trešnjevka
Ulaznice: 12 EUR sat vremena prije predstave na blagajni CeKaTea-a / Online 13 EUR –
kupnja online
dramaturgija: Vedrana Klepica
scena i kostimi: Petra Pavičić
glazba: Toni Starešinić
oblikovanje svjetla: Dražen Dundović
izrada projekcija: Josip Visković
fotografija: Marko Delić
vizualni identitet: Damjan Uzelac
producentice: Marijana Matoković, Jelena Hadži-Manev
Sara Stanić
Jelena Hadži-Manev
Preko radničke, industrijske, slobodoumne Trešnjevke do urbanog centra suvremenog Zagreba, od dubokih, ponekad i naivnih uvjerenja osamdesetih, preko nesređene i nasilne tranzicije devedesetih te konačno do konzumerističkih, dezorijentiranih dvijetisućitih – „Kao da je bilo nekad, kao da je bilo tu“ poetski je isprepleten diptih o dvije žene kroz nekoliko desetljeća.
Dva monologa dviju žena, majke i kćeri koje, iako potpuno različite, u odnosu jedne prema drugoj, ali i vremenu i mjestu u kojem obitavaju, konstruiraju narativ svojih vlastitih identiteta i sustav vrijednosti u kontekstu u kojem se ni same do kraja ne snalaze, te u kojem se pokušavaju hvatati za natruhe društvene i političke stvarnosti posljednjih četrdeset godina nadajući se u njima stvoriti barem približan osjećaj pripadanja. Marija doživljava opće razočaranje u ideju ljubavi, koju bi – kako joj je barem obećano – trebao ponuditi okvir obitelji, te se stoga okreće politici i društvenom angažmanu, no ubrzo shvaća da se i politički ideal u koji je vjerovala oko nje raspada i dekonstruira. Ana u potpunom buntu prema svemu u čemu je odrastala nervozno pokušava detektirati temelje vlastitog budućeg svjetonazora, neku ideju što bi njen život trebao biti, no ona joj u nestalnosti odnosa, poslova i uvjerenja dvijetisućitih stalno izmiče, te ona shvaća da joj jedina konstanta u životu postaju izdaja i razočaranje.
Kroz scensku adaptaciju dviju kratkih priča autora Saše Božića iz njegove zbirke „Lijepe naše“ predstava „Kao da je bilo nekad, kao da je bilo tu“ u izvedbi Jelene Hadži-Manev i Sare Stanić stvara kazališno – performativnu minijaturu koja pokušava približiti zajedničke bolne točke intimnih svjetova dviju žena za koje se čini da se nikad uistinu ne mogu međusobno razumjeti.
Predstava je nastala u koprodukciji Kazališne družine Tragači i Teatra CIRKUS punkt u sklopu rezidencijalnog programa Art LAB 2025. Centra za kulturu i film Augusta Cesarca











