Film “Vještice” (Häxan, 1922)
Subota, 4.11.2023. u 17 sati
Centar za kulturu Trešnjevka
glazbena pratnja: Šimun Matišić, Ivan Kapec, Hrvoje Galler
Prigodna krovna tema vještičarenja i okultnog ovogodišnjeg PSSST-a koji se održava netom nakon Noći vještica povod je da prikažemo niz kultnih klasika s fokusom na skandinavsku kinematografiju u kojoj je vještičarenje provodna tema.
Pridružujemo se obljetničkim projekcijama povodom stogodišnjice filma Vještice (Häxan, 1922), idiosinkratičnog remek-djela koje je istodobno horor, komedija i dokumentarac, art film i trash film, odnosno inspiracija generacijama avangardnih filmaša i filmofila. Vještice su magnum opus i životni projekt redatelja Benjamina Christensena, „jednog od najoriginalnijih i najekscentričnijih redatelja nijemog filma“ (Bordwell i Thompson). Na početku filma se u krupnom planu pojavljuje sam Christensen – koji u Vješticama i glumi nekoliko uloga, između ostalog jednu od duhovitijih izvedbi Đavla u povijesti filma – i predstavlja svoje istraživanje povijesti progona vještica uz pomoć sakupljenih materijala i nastavničkog štapa za ploču (slično ilustriranom predavanju). Središnji dio filma koji slijedi prikazuje slučaj „raskrinkavanja“ vještice u srednjem vijeku i stvara fascinantnu rekonstrukciju bujanja fikcija i ozračja paranoje (vještičje orgije, zavođenje debelog fratra ljubavnim napitkom, u jednom samostanu sestru Ceciliju obuzme Nečastivi…), da bi se u zadnjem povukla i paralela sa suvremenim liječenjima histerije, ilustrirajući i inspiraciju Freudovom psihoanalizom. Cenzori su, naravno, imali štošta reći o filmu, a sablažnjavala se i šira javnost; kako je to sažeo kritičar New York Timesa, film je predivan, ali apsolutno nepodoban za javno prikazivanje. Smatrao se stoga izgubljenim već nakon prvih projekcija, ali je srećom pronađena kopija 1940-ih te su od tada Vještice predmet ponovnih „otkrića“ i interpretacija (među poznatijim je ona s narativnim komentarom Williama Burroughsa). Film na velika vrata uvodi temu progona vještica pa se smatra i nezaobilaznim podtekstom brojnih klasika poput Dana gnjeva (Vredens Dag, 1943) Carla Th. Dreyera, Antikrista (2009) Larsa von Triera, itd.
dr. sc. Janica Tomić, doc.
