Počni tipkati za pretragu…
Minimalno 2 znaka
Drugi naslov obavezne filmske lektire, Stradanje Ivane Orleanske (La Passion de Jeanne d’Arc, 1928), jedan je od najutjecajnijih nijemih filmova uopće, formativan naslov za autore od Jean-Luca Godarda do Ivana Martinca i brojnih drugih. Aktivirajući tadašnju vodeću umjetničku avangardu, s utjecajima od ekspresionizma, dadaizma do nadrealizma (Antonin Artaud npr. glumi benevolentnog mladog fratra u filmu), redatelj Carl Th. Dreyer stvara jedinstveni filmski stil u kojem elaborirana scenografija postaje izraz iščašenog svijeta. Istovremeno, po uzoru na srednjovjekovne minijature, prostor je sveden na stiliziranu kulisu u pozadini drame suđenja koja se odvija na licima Jeanne i inkvizitora. Poznat kao film dominantno snimljen u krupnim planovima, film suprotstavlja sliku nemoćne nepismene djevojke nasilju povijesti, odnosno međunaslovima koji vjerno prenose zapis inkvizicijskog suđenja. Afektivna slika lica Jeanne, u jedinoj i neopisivoj filmskoj ulozi Marie Falconetti, postaje tako jedna od najvećih posveta mogućnostima novog medija filma, ostajući nezaboravna u pamćenju i tako nadmoćna nad tekstom povijesti.
dr. sc. Janica Tomić, doc.