Dunja Plazonja: Djevojaštvo i užitak gledanja horor filmova
Srijeda, 7.5.2025. u 18:00 sati
Centar za kulturu Trešnjevka
Ulaz je besplatan!
Za mnoge je feminističke teoretičare_ke horor film izrazito problematičan; drugovalne su ga feministkinje prezirale istim žarom kojim su prezirale pornografiju i svesrdno su se zalagale za njegovo zabranjivanje. Hororu se zamjera, često vrlo opravdano, veličanje nasilja nad ženama i manjinskim skupinama te perpetuiranje reprezentacija žena i djevojaka kao vječnih žrtava pomahnitalih muških ubojica na ekranu.
Horor je za mnoge feminističke teoretičarke filma i popularne kulture bio slijepa pjega feminističkog rada; kako uopće razmišljati o feminističkom i queer potencijalu jednog tako nasilnog i krvavog žanra. Feminističke su se analize horora od 1970-ih pa sve do ranih 2000-ih bavile primarno pitanjem “pogleda” u hororu, zatim slavnom figurom Final Girl ili su problematizirale reprezentaciju žene kao vječne žrtve ili čudovišnog “drugog” u hororu. Pri tom se često zanemarivala problematičnost takvih reprezentacija žena, i žrtvene i one čudovišne, itekako opterećenih patrijarhalnim idejama o ženskosti.
Rastuća popularnost horor filma, pogotovo zadnjih 15 godina, omogućila je njegovu teorijsku i kulturnu revalorizaciju pa se feministička teorija popularne kulture sve češće bavi i recepcijom horora među onim društvenim skupinama kao što su djevojke, žene i pripadnici queer zajednice, a za koje je vrijedilo uvriježeno mišljenje da horore ne gledaju i ponajmanje u tom gledanju uživaju. Problem koji feministička i queer teorija imaju s horor filmom, a slasherom ponajviše, može se svesti na sljedeće pitanje koje postavlja Jack Halberstam:
“Može li se horor film (pre)namijeniti ženskim, feminističkim i queer oblicima užitka?”
Na radionici ćemo stoga raspravljati o mogućnostima takvih užitaka, ali i o reprezentacijama djevojaka i žena u horor filmu, napose u suvremenim primjerima, te ćemo nakon uvodnog dijela predavanja i gledanja isječaka iz pojedinih recentnijih horora zajedno raditi na domišljanju razloga zbog kojih s tolikim žarom uživamo u njihovom gledanju. Pokušat ćemo shvatiti ima li sličnosti između djevojaka, odnosno djevojaštva, i horor filma ili su ipak potpuno različiti. Razmotrit ćemo što je zajedničko Sidney Prescott i Britney Spears te što možemo naučiti iz takvih djevojačkih iskustava. Raspravljat ćemo o našim najdražim Final Girls te prisvojiti horor filmove i užitak za sebe.
O predavačici:
Dunja Plazonja diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je doktorandica Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture (piše disertaciju na temu feminizma i autoteorije u opusu Maggie Nelson). Književna je i filmska kritičarka, izlagala je na brojnim domaćim i međunarodnim konferencijama te objavljivala kritike, eseje i znanstvene radove u raznim publikacijama i medijima.
Bila je gostujuća predavačica u sklopu programa “Kreativni kritički laboratorij: Zašto feminizam?” pri Centru za ženske studije u Zagrebu (2020.) te je sudjelovala na projektu Anomaly Udruženja Kurziv – Platforme za pitanja kulture, medija i društva (rujan 2023. – travanj 2024.). Bavi se feminizmom, popularnom kulturom, horor filmovima, autoteorijom i teorijama afekta.
