PRESJEK SUVREMENOGA HRVATSKOGA FILMA
Suvremeni hrvatski filmovi sve se češće predstavljaju u europskim kulturnim središtima, u sklopu važnih filmskih festivala, na smotrama, revijama i susretima. Trenutačno se retrospektive naših filmova prikazuju u Francuskoj. Bilježimo i uspješan nastup naših filmova na nedavno održanom festivalu u Berlinu, Beču, u pripremi je važno predstavljanje igranoga filma u Cine Lumiereu, Londonu i Edinburghu. Tematski i stilski pravci u novom hrvatskom filmu pozitivno se prihvaćaju, iako se, kako neki, posebno inozemni kritičari, zaključuju, bave „depresivnim, posttranzicijskim traumama“ temeljenim većinom na bremenitim socio-političko-ekonomskim odnosima, koji se neporecivo zrcale u radovima naših redatelja.
Čini se da takav prijem hrvatskih filmova, svih žanrova, od igranih, preko dokumentarnih, animiranih i eksperimentalnih radova, vrlo povoljno utječu i na domaću publiku, koja u posljednje vrijeme, i za naše okvire i uvjete, masovno prati domaći film. Primjerice, novi film Vinka Brešana „Svećenikova djeca“ izuzetno je posjećen, ali što je svojevrsni kuriozitet, i za dječji igrani film redatelja Daniela Kušana „Koko i duhovi“ također se traži karta više. Za naše uvjete više od stotinu tisuća gledatelja više je nego respektirajuće. Čini se kako stiže vrijeme produkcije nekog našeg remek-djela koje će biti prikazano na festivalima najviše kategorije, poput onoga u Cannesu, Veneciji, Londonu…
Filmovi odabrani za prikazivanje u Cherry Cinema vrijedni su naše pozornosti višetruko. Filmovi nisu tematski povezani, već svojom raznolikošću tema, od ruralne drame („Ćaća“, Dalibora Matanića) do urbanih „horora“ i ozbiljnih društvenih problema („Ljudožder vegetarijanac“, Branka Schmidta, hrvatski kandidat za nagradu Oscar), intimističkih bilješki i uprizorenja te intelektualnih zapisa („Od do“ Mirande Herceg, „Le Samourai“ Ivan Faktor“, „Slavenka ili o boli“ Petra Krelje), nešto vedrijih tonova („7 seX 7“ Irene Škorić , „Pravo čudo“ Lukasa Nole, te već spomenuti film Daniela Kušana, u uskoj su vezi s književnošću za djecu ) i modificarnih žanrova, od dugometražno i kratkog igranog („Mezanin“ D. Matanića) pa sve do eksperimentalnog izraza, imaju namjeru ukazati na stilsko-tematsku raznolikost, suvremenih hrvatskih autora, redom afirmirnih u našoj sredini, vrlo pozitivno prihvaćenih u inozemstvu, višestruko nagrađenih u našoj sredini (Pulski festival, Dani hrvatskoga filma) ali i u drugim sredinama, poput netom održanog beogradskog Festa, gdje je dodijeljena prestižna nagrada Fipresci za Schmidtova „ Ljudoždera vegetarijanca“, ali osvojene su i nagrade za ostale navedene naslove i autore, s festivala u Moskvi, Sarajevu, Majdanpeku, Park Cityu i Austinu (SAD), Bruxellesu (Belgija), Setubal (Portugal), Chemnitz (Njemačka)…
Kad pojedinačno dinamičnim, stilsko-estetskim osobitostima naših redatelja i scenarista (D. Matanić, Ivan Kušan, L. Nola, Ivo Balenović, I. Škorić) potom direktora fotografija (Dragan Ruljančić, Stanko Herceg, Vanja Černjul, Mario Sablić, Darko Herić, Karmelo Kursar), pridružimo elitnu hrvatsku glumačku ekipu poput Zrinke Cvitešić, Darie Lorenci, Ksenije Pajić, Ksenije Marinković, Judite Franković, Barbare Nole, Leone Paraminski, pa muške postave poput Rade Šerbedžije, Rene Bitorajca, Leona Lučeva, Rakana Rushaidata; Franje Dijaka, Ive Gregurevića, Mustafe Nadareviće i drugih, možemo čvrsto pretpostaviti kako je taj programski odabir izuzetno reprezentativan. Hrvatski film u cjelini uspješno napreduje.
Tome u prilog govori i važna činjenica o entuzijazmu, profesionalnosti i sudjelovanju novijih filmskih i video producentskih kuća. Iako suočeni s mnogim materijalnim, novčanim, adimnistrativnim i ostalim nedaćama u snimanju filmova, i kako se to već kaže, …. poprilično izvan „svjetla medijskih i inih reflektora“, producentske kuće, poput Kinorame, Telefilma, Hrvatskog filmskog saveza i Artizane, daju nezaobilazan i iznimno važan doprinos u nastajanju filmova, (ko)producirajući, distribuirajući i plasirajući recentne hrvatske filmove na brojne službene festivala, neslužbene revije i smotre, nikako manje važne razne filmske susrete, prema sve zainteresiranijoj publici, odgovarajućim medijskim institucijama u Europi, ali i prema publici i filmskoj struci u prekooceanskim zemljama.
Nužna podrška izuzetno aktivnih i marljivih producentskih kuća postaje neodvojivom sastavnicom uzlazne putanje hrvatskog suvremenoga filmskog izraza, pružajući redateljima izuzetno važan, slobodan prostor za kreativno oblikovanje vlastitih ideja.
Program:
Petak, 15.ožujka, 2013.
19.00
DALIBOR MATANIĆ: MEZANIN
kratki igrani (2011, 14′)
DALIBOR MATANIĆ: ĆAĆA
psihološki triler (2011, 70′)
21.00
BRANKO SCHMIDT: LJUDOŽDER VEGETARIJANAC
drama, (2011, 86′)
Subota, 16. ožujka, 2013.
19.00
LUKAS NOLA: PRAVO ČUDO
romansa, melodrama (2007, 107′)
21.00
MIRANDA HERCEG: OD DO
eksperimentalni (2012, 10′)
IRENA ŠKORIĆ: 7 seX 7
erotska drama (2011, 87′)
Nedjelja, 17. ožujka, 2013.
11.30
DANIEL KUŠAN: KOKO I DUHOVI
dječji (2011, 90′)
19.00
IVAN FAKTOR: LE SAMOURAI
eksperimentalni (2011, 22′)
PETAR KRELJA: SLAVENKA ILI O BOLI
dokumentarni, biografski (2011, 76′)
