Svjetski dan kazališta je 27. ožujka. To je projekt koji je pokrenuo ITI — Internacionalni teatarski institut, međunarodna UNESCO-va udruga osnovana radi povezivanja kazališnih ljudi te lakšeg protoka informacija.
Svake se godine 27. ožujka u tisućama kazališta širom svijeta čita međunarodna poruka. Na taj dan imamo prigodu podsjetiti javnost na snagu izvedbenih umjetnosti i umjetničkog stvaralaštva.
Pisanje hrvatske poruke organiziralo je Hrvatsko društvo dramskih umjetnika (HDDU), a ove godine ju je napisao bard hrvatskog glumišta, osamdeset petogodišnji Pero Kvrgić.
Ovo je njegova poruka:
Hrvatska poruka
27. ožujka – sva kazališta svijeta slave taj dan kao dan svjetskog kazališta, pridajući time kazalištu svjetsko značenje. U odnosu na elektroničku revoluciju, na ekstazu komunikacije i opscenost informacije, na poplavu medija koja se danas dogodila, kazalište se čini gotovo zastarjelom umjetnošću.
Istina, ono nije više centar političkih događanja kao u antičko vrijeme. Iako neka kazališta nose naziv „nacionalno“, kao stav manjine, ona ne može više djelovati na jačanju „kulturno – nacionalnog“ identiteta kao u vrijeme oslobađanja od njemačkog teatra i borbe za hrvatski jezik. Ni masovno prosvjećivanje ne može se mjeriti s aktualnim medijima, televizijom, magazinima, novinama.
Tako je Matoš prije stotinu godina pisao o „Sumraku kazališta“ ……..„Jer tko nam jamči ….da jednoga dana i pozornica neće postati suvišna. Jer modernom senzibilitetu, modernoj duši koja nema više naivnosti Shakespeareovih gledatelja (što nekada bijaše tragično, nama je komično i obratno), kazalište postaje danas nezanimljivo.“
Usprkos katastrofičnim, apokaliptičkim predviđanjima i njegove propasti, kazalište kao najstarija i najprolaznija umjetnost obnavlja se sa svakom novom predstavom. Ono je i danas jedinstveni fenomen, jer uspostavlja direktni kontakt s publikom bez ikakvog posrednika, jer se njegov susret s publikom događa u istoj dvorani, udišući isti zrak; u isto vrijeme gledatelj doživljava igru glumca susrećući samoga sebe gledajući njegove likove na sceni, susreće se sa svojim snovima, bolima, patnjama, smiješnom i žalosnom stranom svoje egzistencije. Zbog toga kazalište živi i danas kao jedinstveni i nezamjenjivi fenomen.
Pero Kvrgić
Međunarodni kazališni institut (ITI UNESCO) i ove je godine organizirao pisanje svjetske kazališne poruke, a ta je čast pripala američkom glumcu hrvatskih korijena Johnu Malkovichu.
Međunarodna poruka
Počašćen sam što me je Međunarodni kazališni institut ITI pri UNESCO-u zamolio da se obratim porukom prigodom obilježavanja 50. obljetnice Svjetskog dana kazališta. Svoje kratke opaske upućujem svim svojim kolegama i drugovima koji rade u kazalištu. Neka vaš rad bude snažan i originalan. Neka bude dubokouman, dirljiv, kontemplativan i jedinstven. Neka nam pomogne da razmislimo o tome što znači biti čovjek i neka ta misao bude blagoslovljena srcem, iskrenošću, otvorenošću i milosrđem. Neka vam bude dano da prevladate zlu kob, cenzuru, siromaštvo i nihilizam s kojima će se sigurno mnogi od vas morati suočiti. Budite blagoslovljeni talentom i neumoljivošću da nas poučite o kucanju ljudskog srca u svoj njegovoj složenosti, ali i skromnošću i znatiželjom zbog odabira životnog poziva. I neka najbolji među vama – jer to će poći za rukom samo najboljima od vas, a čak i njima tek u rijetkim i kratkim trenucima – uspiju oblikovati najosnovnije pitanje: „Kako živimo?“. Bog s vama.
John Malkovich
S engleskog prevela Jasenka Zajec