Počni tipkati za pretragu…

Minimalno 2 znaka

Kazalište

LOFT: Kako sam nosila 3 srca u 8 krakova (predstava za djecu)

Hobotnica, biće staro tristo milijuna godina, starije i od dinosaura, živi na morskome dnu. Njezino tijelo sastoji se od glave i osam krakova, a na krakovima sitni pipci poput lampica pomažu joj da hoda, jede, istražuje morsko dno i osjeća svijet oko sebe.

LOFT: Kako sam nosila 3 srca u 8 krakova (predstava za djecu)

Hobotnica, biće staro tristo milijuna godina, starije i od dinosaura, živi na morskome dnu. Njezino tijelo sastoji se od glave i osam krakova, a na krakovima sitni pipci poput lampica pomažu joj da hoda, jede, istražuje morsko dno i osjeća svijet oko sebe.

 

Tako počinje predstava “Kako sam nosila 3 srca u 8 krakova”, maštovito kazališno iskustvo koje djecu poziva da zajedno urone u priču, dožive nove stvari i istraže svijet oko sebe. Kroz spoj vizualnih elemenata, pripovijedanja, suvremenog lutkarstva i akrobatike pratimo dječaka koji živi uz more i jednu posebnu, osjećajnu hobotnicu. Njihove se priče isprepliću poput filmske montaže, dok svjetlo i scenografija stvaraju nježan, čaroban ambijent.

 

Predstava govori o prijateljstvu, empatiji i pripadanju zajednici, a izvođačica – istovremeno lutkarica i akrobatkinja – okuplja publiku u zajednički prostor igre i multisenzornog iskustva. „Kako sam nosila 3 srca u 8 krakova“ djecu uvodi u suvremeno kazalište kroz emociju, pokret i vizualnost, podsjećajući na djetinjstvo kakvo možda više ne postoji.

 

Predstava ja namijenjena djeci od 1. do 4. razreda osnovne škole.

Redateljica: Morana Dolenc

Koreografkinja i izvođačica: Nikolina Komljenović

Autorica teksta i dramaturginja: Anja Pletikosa

Scenograf: Davor Molnar

Likovno oblikovanje: Niko Radas

Autor glazbe i dizajner zvuka: Nenad Kojić

Dizajner svjetla: Martin Šatović

Koprodukcija: UO LOFT i Scena Ribnjak

Predstava je financirana sredstvima Ministarstvo kulture i medija RH i Grad Zagreb. Cjelogodišnji rad LOFT-a financijski podržavaju Zaklada Kultura nova i Grad Zagreb.

 

Fotografije: Niko Radas