Jakša Perković i Jura Geci
„Vraćam te Zagrebe sebi“ umjetnički je projekt Stanislava Habjana, posveta Zagrebu i kvartu svog odrastanja – Trešnjevki.
U ožujku 2025. godine pjesme iz projekta bile su izložene u Galeriji Modulor pod nazivom Cherryland on my mind, a 12. lipnja 2025., uz podršku Gradskog ureda za kulturu, održana je koncertna izvedba sedam pjesama u dvorištu Centra za kulturu Trešnjevka.
U glazbeno-literarnom performansu benda Stanislav Habjan i prijatelji glazbenici sudjelovali su, uz autora tekstova i scenografije te naratora Stanislava, pjevači Ljubica Gurdulić i Marko Golub te gitaristi Jakša Perković, Antoan Perković i Jura Geci.
Antoan Perković, Woody Guthrie, Jura Geci
Glazbeno-literarno-scenski performans koncipiran je kao narativna cjelina čija poglavlja čine autorske pjesme na različite načine nadahnute Zagrebom, njegovim ljudima i lokacijama. Tekstovi pjesama intimistički su i slikoviti, protkani ikonografijom i mitologijom odrastanja i življenja u Zagrebu, na Trešnjevci, od šezdesetih godina 20. stoljeća do danas. Glazbeni izraz raznolik je i kombinira utjecaje srednjeuropskih šlagera, šansone, ”protestnog” folka i kabareta.
Jura Geci
Uvodna riječ Stanislava Habjana
Dobrodošli na prvi koncert naše gradske turneje pod nazivom „Vraćam te Zagrebe sebi“.
Radi se o namjeri da se od 2025. obraćamo ovom gradu, kao osobnosti i kao suputniku kroz životno vrijeme i kao mjestu zbivanja naših (romana, priča i) pjesama.
Svaki od koncerata iz projekta bit će na drugom mjestu, najčešće na mjestu na kojem se koncerti obično ne održavaju. Svaki će koncert ponuditi novu pjesmu o ljudima, ulicama, nebu iznad grada i njegovom podzemlju; o svima nama koji smo odrastali između Sljemena i Save, s ljetovanjima na moru Jadranskom. Jednako se pjesme obraćaju onima koji su odrastali drugdje i onda se odlučili upravo ovdje doći živjeti. U tragovima, radi se o sentimentu prema gradu, ali ponajviše o komplimentu svemu što nam desetljećima znači tih šest slova riječi ‘Zagreb’, a toga je baš beskrajno puno.
Prva pjesma iz ciklusa je crna (kao i trenutak u kojem se svijet nalazi), ali je također i crvena kao ljubav, kao vjera i kao nada koju nastojimo sačuvati prema ovom gradu i prema svijetu koji se okreće sa svima nama.
Pjesme iz projekta „Vraćam te Zagrebe sebi“
Stanislav Habjan: Prva pjesma iz ciklusa zove se Črna i zbilja jest crna, baš kao i trenutak u kojem se svijet sada nalazi, ali je također i crvena – kao trešnja, kao ljubav i kao nada koju nastojimo sačuvati prema budućnosti ovog grada i svijeta koji se okreće sa svima nama.
1. Črna
Ja po noći idem van
Čuti kaj mi čavka veli
Ti po noći nemaš san
Čitaš kaj ti Kafka veli
Navek ticu neku črnu
Konzultira dečec beli
Tu di vidiš ove cigle
Tica ti na vuho zbori
Nebuju se hiže digle
Svet je došel puno gori
Nigdar kuća lepa više
Kuća Mirne Črnobori
Ispod mosta di stanujem
Nema sunce, samo hlad
Ispod mosta di stanuješ
Stanuje već celi grad
Tetoviraj me na rame
Da me imaš kad buš mlad
Di se zgubiš, tam se zbudiš
Ak uopće ideš spat
Di se zbudiš tam se zgubiš
Kontra ti se vrti sat
Ja te čekam di poludiš
Ne moraš me opće zvat
Meru ja ti ne uzimam
Ja po sebi tvoju znam
Bluzu črnu ja već imam
Ja za kmicu spreman sam
Dan se črni, sinek beli
Zmenom nebuš vumrl sam
Pogledaj izvedbu
2. Krugovi
Stanislav Habjan: o krugovima odrastanja i spoznaje, krugovima u kojima se krećemo
Krugovi, drugovi
Moji dragi
Krugovi koje svi činimo
Život taj ima kraj
I početak
Svaki dan ovaj san
Dijelimo
Čovjek sam, prolazan
Časak to je
Ovaj let moj kroz osunčan dan
O kada bi moj dar
Netko prepoznao bar
Ne bi to bio dan
Zaludan
Krugovi, drugovi
Mi smo jedno
Kao val skupa se širimo
Ti si dijete, mali znamen
Ovog mora
A ja kamen
Kojeg si bacilo
Sada gle, zašto ne
Ako je tako
Krugove kako lijepe činimo
I neka ih što više bude
Koga smeta nek polude
Samo jednom s ovog svijeta
Idemo
Krugovi, drugovi
Moji dragi
Krugovi koje svi činimo
Život taj ima kraj
I početak
Svaki dan ovaj san
Dijelimo
Mala sam, dolje sam
Gledam gore
A gore je beskrajna noć
Tamo netko vidi mene
Piše moje uspomene
I zna da ću skoro mu doć
Pogledaj izvedbu
3. Kad bih bio tulipan
Stanislav Habjan: Treća je pjesma posveta jednom zagrebačkom umjetniku, kantautoru koji je začarao naše djetinje duše i doprinio ovoj situaciji – da i sami predstavljamo svoju igru u glazbi i riječima. Pjesma se zove Kad bih bio tulipan, a čovjek kojem je posvećena je Drago Mlinarec.
kad bih bio tulipan
zvao bih se Donovan
živio bih u Londonu i
pjevao o ljubavi
kad bih bio tulipan
zvao bih se Antoan
živio bih u Parizu
i pjevao o ljubavi
jer mora se reći
što god da jesi
ne postoji razlog za pjesmu veći
i mora se znati
da svatko od nas
samo tu pjesmu mora ponavljati
samo ljubav jedina materijalna je
shvatiš kad je nestane da nestalo je sve
i nema te više
kad bih bio tulipan
zvao bih se Peroan
živio bih u Zagrebu
i pjevao o ljubavi
kad bih bio tulipan
zvao bih se Halubjan
skupio bih hrpu djece
i pjevao o ljubavi
i Drago Mlinarec
dobro je znao
da samo jedno nam rane liječi
i zato je ovo
pjesma njemu
jer nam je dao te važne riječi
samo ljubav jedina materijalna je
shvatiš kad je nestane da nestalo je sve
i nema te više
Pogledaj izvedbu
4. Trakošćanska
Stanislav Habjan: Četvrta pjesma zove se kao i ulica u ovom kvartu – Trakošćanska. Radi se upravo o toj ulici i ta je pjesma izraz vjernosti onome što nazivamo prvom slikom svijeta – onoj koju stječemo u doba kada nam pakao i raj, kao i ostale metafore, još ne znače ništa jer smo tek stigli na osunčani svijet i jednako nam je sveta i crkva s jedne strane ulice i gostiona s druge. Govorim naravno o crkvi Svetog Josipa i gostioni Dve Lipe, koje se, vjerujem, mnogi sjećate, a na čijem je mjestu danas nešto još puno gore – kockarnica.
AUTOR GLAZBE: Marko Golub
VOKALNI INTERPRETI: Marko Golub i Ljubica Gurdulić
na uglu moje ulice
radiona je
u njoj Josip Stolar
stoluje
uči si šegrta
tajnama zanata
mali uči rado
jer uči ga tata
s druge strane ulice
gostiona je
u njoj dida Matija
gem naručuje
a malome malinovac
i perece suhe
da zduramo lakše
do bakine juhe
MY LORD IS GIVIN ME, GIVIN ME A HARD TIME
ulicu moju mi je sakrio
MY LORD IS GIVIN ME, GIVIN ME A HARD TIME
krilom je teškim pokrio
MY LORD IS GIVIN ME, GIVIN ME A HARD TIME
na nebu duša velika je
MY LORD IS GIVIN ME, GIVIN ME A HARD TIME
a duša ne pamti što daruje
Pogledaj izvedbu
5. Mlad Ostao
Stanislav Habjan: Pjesma peta je također posveta, spomen na dragog prijatelja Krunu Miočevića koji je odrastao u Čakovečkoj ulici i krenuo godine1964. u Osnovnu školu ”Bratstvo-jedinstvo” na Novoj cesti zajedno sa mnom. Družili smo se potom više od 20 godina, otkrivajući zajedno puno toga, skroz do kraja koji je za njega došao iznenada i puno prerano. Pjesma je napisana na melodiju koju je Kruno volio i rado pjevao, u verziji mladih Beatlesa, pod naslovom ”Till there was you”.
duga noć, kamo poć
mi to skupa nismo znali
dok smo mladi gradom ovim
lutali
dečko moj, život tvoj
jako kratak on je bio
ali ti si sa mnom tu
ostao
jer bilo je lijepo
i zvijezde su sjale
nad gradom i pale
se do danas, do sad
za nas
zimska noć, kamo poć
mi to nikad nismo znali
dok smo mladi gradom ovim
lutali
bilo je lijepo
i zvijezde su sjale
nad gradom i pale
se do danas, do sad
za nas
bilo je ledeno
al’ u tramvaji mi bi stali
u njemu skupa mi smo mladi
ostali
Pogledaj izvedbu
6. Nova cesta revisited
Stanislav Habjan: Paralelno s ulicom Trakošćanskom postoji i Nova cesta. Moja rodna ulica i moj svakodnevni svijet prvih 13 godina. Slike koje pjesma donosi stvarne su, kao i stalna škripa testiranja automobilskih kočnica na koju se nitko ne osvrće.
Emil nosi šešir ko George na Rubber Soulu
Po noći krade aute, po danu pušta bradicu
Striček Vido koji hoda Mirekovoj mami
I meni doma nosi Fontana čokoladicu
Novom cestom crte crne auti doštampavaju,
Po celi dan mehaničari bremze isprobavaju
Dolšekica izlazi iz auta i kaže
Zakaj bi zabadaf ja tijelo svoje davala
Kum se Željac napio i bacio pod auto
Zorica mu noćas opet nije doma spavala
Novom cestom crte crne auti doštampavaju,
Po celi dan mehaničari bremze isprobavaju
Mom tati kad dođe da bi nešto razbio
On istrči iz kuće i hoda onda dugo
Ja stignem ga brzo i ruku mu dam
I nešto mu pričam, da misli na drugo
Novom cestom crte crne auti doštampavaju,
Po celi dan mehaničari bremze isprobavaju
Majerića zovu Higlu jer slabije čuje
Najveći je i najjači, al niko ne dira
Ne znam kak se zove dečko, na uglu se njiše
Sa dva svoja mala štapa on si nešto svira
Novom cestom crte crne auti doštampavaju,
Po celi dan mehaničari bremze isprobavaju
Kosti neka sada pjesma ova zagrije
Svakome kog nema više, a ona ga spominje
Ko kaput od krzna kog Georgeu su dali
Jer puhalo je jako na krovu kad su svirali
Novom cestom crte crne auti doštampavaju,
Po celi dan mehaničari bremze isprobavaju
(…po celi dan gitaristi žice naštimavaju.)
Pogledaj izvedbu
7. Nosim ti dar
Stanislav Habjan: Došli smo do posljednje pjesme koja se zove Nosim ti dar i u njoj je upravo naš grad primatelj pošte. Obraćamo mu se kao mladoj duši, nekome tko još uvijek sanja život i svoje mjesto u njemu, koje će doći. Jer, ako je rečeno, ono mora doći.
Ja nosim ti dar, mali dar, dar u stihu
Ja nosim ti dar, OOOOUUU
Ja nosim ti dar, mali dar, dar od riječi
Ja nosim ti dar, koji liječi
On piše slike i crta slova
Sanja dok hoda po rubu krova
Mene to sjeti da sve smo znali
I vjerovali
Ko mali, mali
Ja nosim ti dar, mali dar, dar u stihu
Ja nosim ti dar, OOOOUUU
Ja nosim ti dar, mali dar, dar od riječi
Ja nosim ti dar, koji liječi
U vrtal moj zakopaj sličicu
Sa suncem prvim da čujem tičicu:
Na noge stani, do mora pojdi
Jedru što stiže
Mahni – dojdi, dojdi
Ja nosim ti dar, mali dar, dar u stihu
Ja nosim ti dar, OOOOUUU
Ja nosim ti dar, mali dar, dar od riječi
Ja nosim ti dar, koji liječi
Na valu mora iz daljine
Doći će netko tko za me brine
U bljesku dana, u sjaju noći
Ako je rečeno
On mora doći
Ja nosim ti dar, mali dar, dar u stihu
Ja nosim ti dar, OOOOUUU
Ja nosim ti dar, mali dar, dar od riječi
Ja nosim ti dar, koji liječi
Pogledaj izvedbu
