Autorica i voditeljica: prof. dr. sc. Senka Božić
Interdisciplinarni projekt se bavio problematikom vezanom uz propitivanje različitih načina konstruiranja javnog sjećanja te ulogom kulturnih memorija u formiranju kolektivnog identiteta. Kulturne memorije kao područje istraživanja u posljednjih dvadeset godina postaju sastavni dio raznih disciplina: od antropologije, sociologije, kulturne geografije, povijesti, kulturnih studija do književnosti, studija performansa, povijesti umjetnosti i filmskih studija. Prema Andreas Huyssenu ‘sjećanje oblikuje naše veze s prošlosti, a načini na koje pamtimo određuje naš identitet. Kao individue i društva trebamo prošlost kako bi konstruirali i učvrstili svoju tradiciju, formirali sadašnji identitet, te stvorili viziju budućnosti’.
U tom kontekstu dijalog između prošlosti i sadašnjosti nikad ne završava. Način na koji pojedinci i čitave zajednice pamte prošlost i identificiraju se s njom je složen proces artikuliran kroz različitosti i sličnosti (od nacionalnih, rodnih, klasnih, lokalnih, regionalnih itd.), te oblikovan raznim značenjima koje pridajemo tim različitostima/ sličnostima. U ovom projektu bavili smo se kulturnim memorijama koje su formirane izvan formalnih povijesnih diskursa, ali artikuliraju s tim diskursima, te analizom procesa kojim su memorije postale dio popularne kulture. Istraživana je različita građa (performans, usmene povijesti, film, umjetnost, urbani prostor …) s posebnim fokusom na analizu popularizacije memorije; analizu načina na koji je sjećanje ispripovijedano kroz popularnu kulturu.
Projekt je okupio, povezao i potaknuo na međusobnu suradnju umjetnike, aktiviste, studente i samostalne istraživače koji se bave istraživanjem i uključivanjem kulturnih memorija u svoj istraživački rad. Realiziran je kroz 10 susreta – dva ciklusa istraživačkih radionica i tribina tijekom svibnja/lipnja te tijekom studenog/prosinca.
Voditelji/ice pojedinih radionica i tribina te gostujući predavači/ice su znanstvenici/e i umjetnici/e kojima je ova tema dio znanstvenog ili umjetničkog interesa.
Teme susreta i radionica:
22.5.2012.
dr.sc. Mislava Bertoša i Sandra Antulov
Živjela perverzija na Lezbožednom trgu: slogani i simboličko preimenovanje ulica na zagrebačkoj povorci ponosa kao memorijske prakse
U izlaganju su analizirani slogani nošeni na zagrebačkoj povorci ponosa (2002.-2011.) i simboličko preimenovanje ulica uključenih u rutu povorke kao prakse pomoću kojih se konstruira i komunicira kolektivna memorija jedne marginalizirane skupine. Evokacija različitih značajnih momenata globalne LGBT povijesti s jedne strane, te lokalizirani (zagrebački, srednjoeuropski) elementi koji se međusobno isprepliću, s druge strane, bili su interpretirani u svjetlu semiotičkih promišljanja o značenju i memoriji.
29.5.2012.
dr.sc. Valentina Gulin-Zrnić
Kvartovska spika i sjećanje: urbani lokalizmi u Novom Zagrebu
(Novi Zagreb danas više i nije tako nov…)
Ovo predavanje je utemeljeno na kulturnoantropološkoj studiji o gradu i o novim dijelovima grada. U Zagrebu, konkretno, tijekom druge polovice 20. stoljeća, južno od Save izgrađeno je desetak novih stambenih naselja u kojima danas živi stotinjak tisuća stanovnika. Predavanje se temeljilo na iskustvima življenja u novozagrebačkim naseljima i ispisalo jednu drukčiju urbanu povijest: onu u kojoj se priča o gradu plete iz biografskih priča njegovih građana.
5.6.2012.
Barbara Matijević: „I am 1984“
«I AM 1984» govori o 1984. godini iz perspektive različitih realnosti i fikcija – od događaja iz nacionalne komunističke i svjetske povijesti, preko znanstvene fantastike, filmova i 3D animacije, te virtualnih svjetova interneta i video igara, uspostavljajući kompleksno nizanje informacija kroz formu predavanja. Neočekivane poveznice između autobiografskih i povijesnih činjenica, uprizorene su kroz crtež…. Ovaj nagrađivani performans je dosad izveden u sedam europskih zemalja, između ostaloga u Centru Georges Pompidou, Musee Jeu de Paume i Menagerie de verre u Parizu. O performansu su razgovarali: Barbara Matijević, Senka Božić, Tomislav Pletenac i Mario Vrbančić.
12.6.2012.
dr.sc. Mario Vrbančić: Politička teologija filma
Susret je propitivao kako filmski način proizvodnje stvara moderne i postmoderne identitete, filmsku iluziju, te oblikuje politiku sjećanja. Analizirani filmski primjeri (od igranog, dokumentarnog do animiranog filma) propituju mogućost subverzije kroz uskovitlani prostor nekodiranih imidža….
19.6.2012.
dr.sc. Senka Božić: Svjetlosni fragmenti: mapiranje sjećanja
Unutar simboličkog polja umjetnosti zadnjih 50-ak godina postoji čitav niz projekata koji ukazuju na procese sjećanja, na procjepe koji se otvaraju između samog iskustva te sjećanja tog iskustva, na neuhvatljivost realnog. Jedan od takvih projekta je i projekt mapiranja sjećanja njemačke umjetnice Anette Stahmer (mapiranje sjećanja u Zagrebu, Beirutu, Mexico City, Berlinu…). Ovo izlaganje je predstavilo projekte koji propituju umjetnost i politiku sjećanja.
30.10.2012.
dr. sc. Tomislav Pletenac: Trauma i politike sjećanja
U predavanju je bilo riječi o povezanosti traumatičnog iskustva i sjećanja na primjeru Srebreničkog genocida iz 1995. Polazište je kako je trauma mjesto u sjećanju koje ostaje neaktualizirano interpretativnim pokušajima. U skladu s time može se ustvrditi kako je sjećanje proizvod nekog utemeljujećeg potiskivanja do kojeg je nemoguće stići. Takav pristup omogućava konceptualizaciju traume i na društvenoj razini. Sam jezik je tako stalni pokušaj za iskazivanjem nekazivog, a rituali i ceremonije pokušaj kolektivnog prepričavanja utemeljiteljskog društvenog rascjepa – odgovora na pitanje što grupu čini grupom. Kako za jezik, tako i za ostale simboličke prakse vrijedi formula prema kojoj govor želi priskrbiti ono vanjsko, ali istovremeno mu je svrha i izbjeći susret s njim jer bi u tom slučaju ugrpzio samu svoju egzistenciju. Ono što najčešće nazivamo traumatičnim iskustvom, mjesto je u kojem simbolička praksa dodiruje uvjete vlastite egzistenscije. Tada simboličko prestaje i javlja se nasilje kao odgovor na vlastitu nemoć.
6. 11. 2012.
Maja Dubljević, Tanja Petrović: Osobna sjećanja na ratove i druge oblike političkog nasilja od 1941. godine do danas
U izlaganju je predstavljen projekt snimanja osobnih sjećanja metodom usmene povijesti koji provodi Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću. Projekt ima za cilj afirmiranje i čuvanje od zaborava osobnih sjećanja svih zainteresiranih svjedoka i svjedokinja povijesnih zbivanja u Hrvatskoj. Bilježenjem i prenošenjem subjektivnih iskustava ljudi dolazi se do dubljih uvida u naizgled skrivene aspekte političkih previranja i ratnih sukoba koji su se zbili na ovim prostorima te osnažuje osobne i društvene procese suočavanja s prošlošću kao nužnih preduvjeta izgradnje održivog mira i stabilnosti u društvu. U okviru izlaganja su prikazani dijelovi snimljenih video zapisa nekih od kazivača/kazivačica sa različitih područja Hrvatske.
13.11. 2012.
dr. sc. Džemal Sokolović: «I bi svjetlost….
projekcija filma i razgovor s autorom
dr. sc. Džemal Sokolović iz Norveške je govorio o svom filmu i istraživanju dobra; riječ autora:
Raspad Jugoslavije i tragedija Bosne učinili su da sve moralne, socijalne i političke slabosti čovjeka, do tada potisnute, izađu na površinu; i to je dobra strana svakog raspada i tragedije. Ali nije jedina. Tragedija Bosne nije samo razotkrila ljudske slabosti, čak i kod onih koji su ih dobro prikrivali, nego je omogućila da na površinu izađu i one bolje, najbolje strane ljudske prirode, čak i kod onih koji ih nisu bili svjesni. Dok su nas mediji, političari i sudovi podsjećali na zločine i mračnu stranu rata i zločina u Bosni, tamo su se istovremeno događale stvari koje vraćaju nadu i vjeru u čovjeka. Riskirajući najčešće i svoje živote ljudi su tamo – treba li reci: i Srbi, i Hrvati, i Bošnjaci, ili: i pravoslavci, i katolici, i muslimani, pomagali, hrabrili, hranili jedni druge, spašavali ih od „svojih“, sakrivali, i u mnogim slučajevima uspjeli spasiti od sigurne smrti. O toj, manje poznatoj, a svjetlijoj strani bosanske tragedije je riječ u ovom filmu. A riječ je i o nama koji smo to mogli znati samo da smo htjeli.
20.11.2012.
dr. sc. Nikica Gilić: Film i sjećanje
Filmski medij često se promatra kao nasljednik fotografije u bilježenju i stvaranju sjećanja, no osim teorije medija ta se osobina smatra i važnom sastavnicom različitih filmskih umjetničkih poetika. Čak i u klasičnom pripovjednom stilu memorija i sjećanje važni su za film, a kod modernista je to često jedna od glavnih tema, što se u predavanju i pokazalo na primjerima iz klasika filmske umjetnosti.
27.11.2012.
dr. sc. Renata Jambrešić-Kirin: Ženska sjećanja
Tema susreta su bila ženska sjećanja i sjećanja na žene iz vremena prvih godina socijalizma:
Riječ gošće: Ulazak u ženski socijalistički arhiv – povodom izložbe „Refleksije vremena 1945.-1955.“ – suočio me iznova s problemom odnosa arhivskog fundusa i sjećanja živih svjedok(inj)a, historije i usmene povijesti, norme i devijacije, povijesti i pripovijesti. Nepostojanje institucionalnog okvira za sustavno proučavanje (moderne) povijesti žena, marginalizacija ženskih studija, te medijska instrumentalizacija posljednjih važnih svjedokinja (po)ratnog vremena, utječu na shizofrenu sliku jednog doba koje karakterizira prijelaz iz neimaštine u doba relativnog blagostanja, prijelaz kinematografske u televizijsku kulturu, poraz agitpropovske rodne korektnosti pred seksističkim jezikom reklama. Prevlast konfliktnih komplementarnosti, koje su istovremeno osnaživale i depolitizirale (radnu) ženu, te rivalitet dva kolektivistička projekta (patrijarhalnog i komunističkog) u prvoj poratnoj dekadi ostavio je dubokog traga na socijalističku politiku rodnih odnosa, te utjecao na podijeljena i ambivalentna sjećanja žena na ovo razdoblje (per)formativnog socijalizma.
