Teatar kao mjesto nadilaženja predrasuda i diskriminacije
Autor i voditelj projekta: Ivan Hromatko, doktorand sociologije
Vrijeme: 1.3. – 9.6.2011.
Projekt je realiziran kao akcijsko istraživanje koje njeguje inovativnu istraživačku metodu, tj. interdisciplinarnu suradnju znanosti (sociologije) i umjetnosti (teatra). Cilj projekta bio je ne samo istražiti negativne predrasude i diskriminaciju u lokalnoj zajednici (Zagreb; Trešnjevka) već i potaknuti pozitivne pomake u smislu nadilaženja predrasudnih stavova i smanjenja diskriminacije) educirajući sudionike istraživačko-dramske radionice i, zatim, šire javnosti.
Glavni nedostatak dosadašnjih istraživanja ove problematike leži u tome što se fokusiraju na registraciju i mjerenje fenomena predrasuda i diskriminacije (pretežno se služeći metodama ankete, dubinskih intervjua i fokus grupa), ali redovito zanemaruju prijenos steknutog znanja u lokalnu zajednicu kako bi se ostvarili pozitivni pomaci. Ovo istraživanje kombiniralo je sve te metode, s naglaskom na prijenos znanja u širu javnost – putem „fokus grupa“, tj. dramskih radionica u kojima su sudjelovale i stigmatizirane i nestigmatizirane osobe. Odnosno, sudionici su tijekom dramskih radionica radili na osmišljavanju zajedničkih performansa kojima žele prenijeti poruke široj javnosti (o inkluziji i soliranosti te o predrasudama i diskriminacijom s kojom se suočavaju) te je projekt rezultirao s tri kazališna performansa.
Stoga je projekt, uz edukativnu i inkluzivnu dimenziju (očitovanu u javnom performansu), ostvario i intrinzičke vrijednosti za sudionike radionica (koji su upoznali neke predrasude i diskriminacije koje još nisu osvijestili, vježbali glumu i javno govorništvo, iskusili izvedbu u kazalištu, upoznali osobe koje u svakodnevnom životu izbjegavaju zbog predrasuda prema njima itd.) te kulturne vrijednosti (ponuda nova tri performansa zainteresiranoj javnosti) u Zagrebu.
Raspored aktivnosti
1.3 – 24.4.2011. Priprema i medijsko oglašavanje projekta te zaprimanje prijava
Voditelj projekta je osmislio prijavnicu (u formi ankete koja se dalje koristi u znanstvenom istraživanju) te kontaktirao više od 2000 adresa e-pošte. Ta brojka uključuje preko 1000 adresa e-pošte udruga civilnog društva i institucije koje se bave problematikom predrasuda i diskriminacije prema etničkim i religijskim manjinama, raznim karakternim problemima te one koje se bave problemima osoba s fizičkim invaliditetima. Ostatak adresa e-pošte sastoji se od privatnih osoba, među kojima prevladavaju osobe uključene u znanstveni rad instituta i fakulteta u Republici Hrvatskoj. Također, kontaktirano je preko 100 medijskih kuća (od novina, radio emisija koje se specijaliziraju za probleme stigmatiziranih osoba, Internetskih medijskih portala itd.). Sveukupno se prijavilo 31 osoba za sudjelovanje na radionicama, dok su na kraju, u samoj izvedbi, sudjelovalo 16 osoba. Također, 52 osobe su odgovorile na anketu u prijavnici.
30. – 1.5.2011. Dubinski intervjui
Svi prijavljeni sudionici radionica, pozvani su održati dobrovoljni dubinski intervju, u sklopu istraživanja. Odazvalo se svih 16 osoba te su razgovori na temu predrasude i diskriminacije snimljeni diktafonom, a svi razgovori su održani u prostorijama Centra za kulturu Trešnjevka.
2.5. – 8.5.2011. Dramske radionice
Voditelji radionica: Goran Vrbanić, Lana Bitenc
Cijeli tjedan održavale su se dramske radionice koje su aktivno propitivale postojeće i poznate probleme s predrasudama, diskriminacijom i stigmatizacijom koje su sudionici doživjeli. Na svakoj od radionica sudjelovale su i stigmatizirane i nestigmatizirane osobe. Za potrebe istraživanja, sve radionice su snimane kamerama te će se snimke koristiti u daljnjoj obradi znanstvenog istraživanja. Radionice su se održavale sljedećim rasporedom:
1. Fizičke stigme // Moj unutarnji mir
Radionica je namijenjena osobama s fizičkim invaliditetom ali u njoj nužno sudjeluju i osobe koje nemaju invaliditet i nisu stigmatizirani ili diskriminirani nego ih npr. zanima kazalište, gluma, rad s osobama s invaliditetom i sl. Podijeljena je u sedam segmenata, od kojih je zadnji, sedmi dan javna prezentacija.
Opis procesa radionice:
1) Upoznavanje sudionika i njihova motivacija za sudjelovanjem, kao i očekivanja od radionice
2) Ljudsko tijelo – potencijali i samoograničenja, kako kroz ritam izraziti vlastite misli
3) Ljudsko tijelo u kreativnom procesu – predstavljanje glumačke metode Mihaila Čehova
4) Rad uz glazbu u odnosu s tišinom
5/6) Izbor i razvijanje izabranog materijala do konačne kazališne forme – performansa.
7) Izvedba u dvorani TNT Centra za kulturu Trešnjevka (trajanje 10 – 15min)
2. Plemenske stigme // Ja želim biti ja (Ili – kako kroz glumu ispoljiti emocije)
Osnovni cilj je šestodnevno intenzivno druženje i igranje situacija koje su pojedinim sudionicima grupe – problematična. Rađena je prema glumačkoj školi Marca Lulyja. Na prvom mjestu je interakcija, kako s publikom tako i među samim polaznicima. Ispituje se na jedan duhovit, a opet začudan i propitljiv način – kako su u današnje vrijeme prihvaćane nacionalne manjine. Kroz radionicu „Ja želim biti ja“ prikazan je set svakodnevnih situacija. Kroz tipizirane maskice oživljen je na pozornici prikaz kako su nacionalne manjine diskriminirane u društvu. Zapravo, jesu li i u kojoj mjeri. Na kraju radionice svi sudionici napravili su zajednički prikaz rada tijekom šest dana – a sve to je uobličeno u maleni kazališni komad.
3. Karakterne stigme // Karakter i njegove stigme // Voditelj: Goran Vrbanić
Ova radionica ispituje stigme karakternoga tipa kroz razne dramske situacije i glumačke vježbe procesom u kojem se stigmatizirani oslobađaju pritiska stigme i šire poglede onima koji su ih stigmatizirali; tj. ulaskom u svijet iluzija i raščlanjujući obilježja svoje stigme pred partnerom i publikom pretvaraju tu predrasudu u iluziju.
21.5.2011. Dan prezentacije – tri performansa
Javni performansi triju dramskih radionica održani su u kazališnoj dvorani Centra za kulturu Trešnjevka:
1) Plemenske stigme: „Preko ograde“
Performans se dotakao generaliziranih predrasuda prema svima onima koji „nisu naši“ i problema koje one izazivaju u društvu i obitelji. Unatoč točkama pozitivnog iskustva, predrasude jednostavno ne dopuštaju iskustveno osviještenje…“
2) Karakterne stigme: „Nevidljivo“
Četiri sedmominutne scene su problematizirale razne vidove diskriminacije i predrasude, usmjerene prema osobama s depresijom; zatim osobama koje se bave, u društvu nedovoljno osviještenim problemom anoreksije i bulimije; osobama koje imaju određene mrlje iz prošlosti; te osobama drugačije seksualne orijentacije…“
3) Fizičke stigme: „Od lepeze do lepeze“
Performans se indirektno, kroz šaljivu reklamu, dotakao diskriminacije koju gluha osoba doživljava od strane društva i državnih tijela, čak i u slučajevima kada je ta osoba izumitelj vrlo zanimljivog proizvoda s brojnim medicinskim i tehničkim prednostima u odnosu na konkurenciju…„
22.5. – 8.6.2011. Dubinski intervjui i završna anketa
Kako bi se dobio uvid u potencijalne promjene u prije-poslije odnosu prema predrasudama i diskriminaciji, voditelj projekta je ponovno proveo dubinske intervjue s sudionicima radionica te su sudionici ponovno ispunili anketu, s istim mjernim jedinicama kao i u prvoj anketi-prijavnici. Na dubinske intervjue se odazvalo 14 osoba.
9.6.2011. Završna tribina
Na tribini su izneseni preliminarni rezultati projekta i istraživanja. Također, održana je diskusija u kojoj se pobliže objasnilo teorijske osnove ovoga pristupa, ciljevi projekta i način provedbe dok je diskusija završila s raspravom o mogućnostima nastavka i širenja postojećeg projekta.
Stručno vodstvo projekta:
Autor i voditelj projekta: Ivan Hromatko, doktorand sociologije
Organizator projekta: Veselko Leutar, dipl.sociolog
Voditelji radionica: Goran Vrbanić, akademski glumac i Lana Bitenc, dramaturginja i redateljica
Psiholog: MA psih. Dijana Frančešević
Tehnička podrška: Haris Berbić
