Voditeljica: Tara Beata Racz

Trajanje: tijekom 2 mjeseca

Termin: četvrtkom od 18 do 20, početak: 1.10.2020.

Broj polaznika: do 10

Cijena: 250 kn mjesečno, 500 kn ciklus (2 mjeseca)

Umjetnost ima važnu ulogu u društvu jer pomoću nje čovjek spoznaje i izražava sebe i definira svoje mjesto u svijetu. Umjetnost oplemenjuje naš život i  liječi nas u kriznim vremenima. Kako bih približila značaj umjetnosti koju ona ima u svakodnevnom životu  čovjeka, pripremili smo predavanja i ciklusa radionica, čiji je fokus  na terapiji umjetnošću koja usmjerava, podržava i tješi polaznika pomažući mu da postane bolja i ispunjenija osoba. 

Terapija umjetnošću u sebi integrira ekspresivne karakteristike umjetnosti i eksplorativne karakteristike psihoterapije. U terapiji umjetnošću naglasak je na stvaralačkom procesu i umjetničkom predmetu kao sredstvima izražavanja i komunikacije koji zajedno s terapeutom i klijentom čine dinamičku prostornu trijadu. Tehnike terapije umjetnošću temelje se na činjenici da je slika u bližem kontaktu s nesvjesnim, te da čovjekove misli i osjećaji koji dolaze iz nesvjesnog puno prije nalaze svoj izraz u slikama nego riječima. Kako čovjek likovno izražava svoja unutarnja stanja, misli, osjećaje i iskustva, tako kroz verbalizaciju tih sadržaja može osvijestiti svoje unutarnje konflikte i potisnute aspekte psihe. Svaki pojedinac posjeduje latentnu sposobnost da vizualizira svoje unutarnje sukobe i kreativno se izrazi, a sam konačni proizvod je manje važan od kreativnog procesa u koji je pojedinac uključen. Cilj ovih radionica je da se umjetničkim i kreativnim aktivnostima pomogne pojedincu da se prilagodi novonastalim izazovima u svojoj okolini, da potakne samorazumijevanje, da razvija empatiju i suosjećanje te da poboljša kvalitetu života.

Ovaj ciklus radionica zamišljen je u obliku kreativnih likovnih radionice u ukupnom trajanju od dva mjeseca. Radionice bi se održavale jednom tjedno u trajanju od 2 sata (120 minuta). Radionice su konceptualizirane tako da se jedna radionica nadovezuje na drugu međusobno se nadopunjujući, te se na kraju ciklus zaokružuje u cjelovito iskustvo prirodnog tijeka.

https://www.youtube.com/watch?v=AURejiQE-AQ

https://www.youtube.com/watch?v=la-1RysOZWE

Detaljnije:

Prva radionica: AUTOPORTRET – TKO SAM JA?

Izrada autoportreta je idealni zadatak za početne radionice jer omogućava vlastito predstavljanje polaznika grupi i integraciju pojedinaca u grupu. Sudionici izrađuju vlastiti lik u formi crteža, slike, kolaža ili skulpture izražavajući kako sebe doživljavaju kao osobe ili kako osjećaju da ih drugi vide. Pritom ih voditelj potiče da uz apsolutnu slobodu izraza predstave najrazličitije aspekte Sebe. Naime, ovaj zadatak često nailazi na negodovanje polaznika iz straha da će napraviti „loš crtež/sliku“, odnosno da će na vidjelo izaći njihova nesposobnost da naprave realističan autoportret. Stoga je važno da voditelj na početku napomene da se ispred njih nalazi čist komad papira, a ne zrcalo, te da puste mašti na volju i da se ne opterećuju izgledom svojega rada. Rad je, prije svega, izraz njihove osobnosti, a ne odraz vanjskoga izgleda. Svaki rad u sebi sadrži svjesno stavljene elemente, no on ujedno uvijek sadrži i one nesvjesne. Analizom oba ta aspekta umjetničkog rada steći ćemo dublji uvid u prirodu sudionikovog samopoimanja.

 

Druga radionica: KAOS I RED – OSLOBODI SVOJE TIJELO!

U ovoj radionici zadatak sudionika je da najprije načine što kaotičniju sliku. Slika se radi na velikom formatu, a zadatak voditelja je da potiče sudionike da slikaju krupnim pokretima aktivirajući pritom cijelo tijelo, da kruže oko slike i razgledavaju je sa svih strana. Promatrajući djelo u nastanku iz različitih perspektiva sudionici trebaju stvoriti aktivni dijalog s vlastitim umjetničkim djelom. Mogu koristiti bilo koji od dostupnih materijala te ih slobodno mijenjati i kombinirati tijekom same aktivnosti. Nakon što načine tu kaotičnu sliku, slijedi drugi dio zadatka kad sudionici trebaju u svom radu pronaći neki obrazac koji se ponavlja te na temelju tog obrasca stvoriti novo djelo koje će integrirati taj aspekt unutar neke organizirane i sistematizirane strukture, drugim riječima stvorit će iz kaosa red. Ponajprije, cilj ove radionice je da sudionici osvijeste cijelo svoje tijelo i njegovu aktivnu ulogu u kreativnom stvaralačkom procesu. Nadalje, da se prepuste intuitivnom slikanju vođenom emocijama i podsvjesnim porivima te posljedično da smanje stupanj vlastitih inhibicija i straha od pogrešaka i negativnog vrednovanja. Tim postupkom se prebacuje fokus s konačnog ishoda na sam stvaralački proces. Na kraju, pretvaranjem kaosa u red sudionici nastoje sintetizirati svoje misli i doživljaje u jednu koherentnu cjelinu.

 

Treća radionica: SKALA EMOCIJA – KAKO SAM ? ŠTO MI TREBA?

Izrada skale emocije omogućuje polaznicima da se u sigurnom okruženju osvrnu na emocionalna stanja kroz koja prolaze u zadnje vrijeme i na njihove međusobne odnose. Zadatak sudionika je da najprije zatvore oči i u miru se prisjete kako su se sve osjećali u posljednje vrijeme. Voditelj im može sugerirati da se probaju prisjetiti i obuhvatiti što širi spektar emocija, od onih težih i tužnijih, do onih lakših i radosnijih. Nakon prisjećanja, slijedi slikanje skale emocija te potom razgovor sa svakim pojedinim članom grupe. Pri tom razgovoru naglasak je na osjećajima i mislima koji su se javili prilikom izrade skale. Uz to, moguće je pitati sudionika o tome kako je ta skala izgledala u prošlosti, gdje se sudionik trenutno nalazi na svojoj skali te što mu/joj je potrebno da dođe do pozitivnijih dijelova spektra. Cilj radionice je osvijestiti emocionalna stanja kroz koje osoba prolazi u posljednje vrijeme te reflektirati na ta stanja – zašto i kako do njih dolazi. Uz to, ideja je potaknuti sudionike na razmišljanje o pozitivnijem dijelu spektra skale emocija, te potaknuti procese koji vode u taj dio emocionalnog života.

 

Četvrta radionica: MASKE – JAVNO I TAJNO JA

Kad kažemo da neko nosi masku, jasno je da se misli na to da on nešto skriva, da nešto u njegovoj pojavi nije iskreno i autentično. Maska skriva lice iza lica, a obično se uz nju vežu tajne i skrivene namjere. Ona danas općenito ima pretežito pejorativno značenje, pa ipak svatko od nas nosi masku. Ona je neizostavan dio našeg života. Ego je povezan s onim što Jung naziva persona, dio svijesti koji u ime ega ‘pregovara’ s vanjskim svijetom. Persona dolazi od latinske riječi za ‘kazališnu masku’. To je lice koje nosimo za društvo. „Moglo bi se reći, uz malo pretjerivanja, da je persona ono što u realnosti osoba nije, ali ono što ona i drugi oko nje misle da jeste“ izjavio je Jung u jednom intervjuu. Persona se formira u svrhu adaptacije okolini, pod utjecajima vrijednosti, kulture i društvenog oslovljavanja. Na kontinuumu između potpune identifikacije sa personom, odnosno maskom, i njenim potpunim odsustvom, smatrao je da se nalazi prava mjera maske koju je u redu nositi i koja ima zaštitnu funkciju. Zadatak polaznika radionice je da oslikaju unutrašnju i vanjsku stranu maske vodeći se idejom da vanjska strana pokazuje kako njih vide drugi ljudi, a unutrašnja strana kakvi oni stvarno jesu. Sam čin oslikavanja maske poziva pojedinca da osvijesti i istraži sličnosti i razlike u manifestaciji pojedinih aspekata pojma o sebi unutar privatne i javne socijalne sfere. Također, ova vježba omogućuje pojedincu da se suživi sa svojom maskom i podari glas njenoj unutrašnjoj i vanjskoj strani te uspostavom dijaloga osvijesti i postepeno razriješi svoje unutrašnje konflikte.

 

Peta radionica: JA I MOJA SJENA

Na početku radionice sudionicima će biti postavljen niz pitanja na koja će oni dati kratke pisane odgovore. Na primjer:

Opišite jednu osobu koja vas smeta, frustrira, živcira, ljuti, ne razumijete njene motive. Zamislite situaciju s tom osobom u kojoj primjećujete sve navedeno. Zapišite kako biste reagirali? Što biste pomislili, osjećali, učinili? Sada pronađite kod sebe upravo te dijelove koji vas smetaju kod zamišljene osobe. Kada ste vi kao ta osoba? Kada ste vi nekoga frustrirali, naljutili, povrijedili? Zapišite. Sada zamislite situaciju s početka: kako biste sada reagirali? Zatim će svatko podijeliti svoje odgovore s ostatkom grupe, a voditelj radionice će potom izložiti teorijsku podlogu jungijanskog koncpta sjene.

Idući zadatak je da od gline izrade skulpturu koja će predstavljati njihovu sjenu. Za kraj svaki od polaznika piše pismo svojoj sjeni. Cilj ove radionice je introspektivna refleksija na vlastito samopoimanje unutar sfere međuljudskih odnosa te konceptualizacija pojma o sebi u socijalnom kontekstu.

 

 

Šesta radionica: MOJE PUTOVANJE

Na početku radionice sudionici prolaze kroz proces vođenog opuštanja i vizualizacije. Na početku se, na primjer, zamišljaju kako hodaju kroz šumu, dolaze do spilje, a zatim do vrata (zamišljaju kakva su ta vrata), otvaraju ih, prelaze prag, dolaze u jedan novi prostor…što vide tamo ispred? Dolaze do puta…Kakav je taj put, kuda on vodi? Susreću li koga po putu? Ako da, koga? Nailaze li na kakve prepreke? Ako da, koje?

Nakon toga sudionici slikaju ono što su vidjeli tijekom vizualizacije. Slika predstavlja mapu/putokaz njihovog putovanja. Zatim sudionici međusobno dijele svoja iskustva. Potom voditelj pokreće razgovor i aktivni rad sa slikama koje su napravili. Članovi grupe slobodno komentiraju svaki rad i izražavaju misli i osjećaje koje u njima izazivaju različiti prikazi. Cilj ove radionice je da svaki sudionik osvijesti u kojoj se životnoj fazi trenutno nalazi i da prepozna izazove i prepreke koje treba proći kako bi mogao ostvariti zadani cilj.

 

Sedma radionica: METAFORIČKI AUTOPORTRET –ŽIVOTINJE KAO UČITELJI

Na početku ove radionice svi sudionici trebaju zatvoriti oči, prepustiti se mašti i zamisliti sebe kao životinju. Kada imaju jasnu sliku sebe kao životinje i okruženja u kojem se ona nalazi, njihov je zadatak da ju nacrtaju koristeći se nekim od ponuđenih materijala. Ideja u podlozi ove radionice je da sudionici putem metafora i simbola istraže vlastito samopoimanje i samopredstavljanje. No da bi se simboli mogli doživjeti kao simboli, a da se u njima ne vide samo znakovi, moramo biti spremni da nas emocionalno dotaknu. Tek nakon što uspostavimo odnos sa simbolom, odjednom s njim biva oživljen čitav niz psihičkih iskustava, od sjećanja do očekivanja, koja proširuju naše znanje o sebi i produbljuju naše razumijevanje sebe i nama neposredne okoline.

 

Osma radionica: ZEMLJOVID BOGATSTVA – ZAHVLANOST

Na početku svi sudionici trebaju zatvoriti oči, razmisliti o svojim željama te ih potom zapisati na listu papira. Najprije se trebaju usredotočiti na materijalne stvari koje bi željeli imati, zatim na uspjehe o kojima sanjaju te konačno na osobine koje bi voljeli imati. Sudionici trebaju na velikim papirima izraditi svoj zemljovid bogatstva, odnosno kolaž koji je posebno usmjeren na željene ciljeve. Mogu se koristiti samo nekim ili svim gore navedenim materijalima (npr. mogu izrezivati slike iz novina i časopisa ili mogu sami naslikati svoju želju na poseban A4 papir te ju zatim ukomponirati na veliki papir). Lijepljenje radova na zid i njihovo prezentiranje tako da autor rada govori o svojim željama i na koji način ih je prikazao unutar kolaža. Zatim autor zemljovida treba opisati što misli kakva bi bio osoba kad bi uspio ispuniti sve svoje želje. Ostali članovi grupe su slobodni komentirati svaki rad i reći kakve misli i osjećaje on u njima izaziva. Na kraju ove radionice sudionici će moći koristiti boje, simbole i metafore pri konceptualizaciji svog idealnog ja. Nadalje, moći će sistematizirati i verbalizirati svoje dojmove i razmišljanja potaknuta samim stvaralačkim procesom.

 

 

Upis / Art terapija / ciklus radionica kreativnog izražavanja

Ključne riječi: