Tura Kultura – Zagrebački velesajam
23.04.2022. (subota) u 10 sati
U okviru projekta “Tura kultura” CeKaTe zainteresirane građane vodi na Zagrebački velesajam.
Vodstvo: Sanja Jurić i Renato Kisić
Sastanak je ispred glavnog ulaza u Velesajam iz Avenije Dubrovnik.
Broj sudionika je ograničen i obavezne su prijave na mail mapiranjetresnjevke@gmail.com koje primamo od 15.04.2022.
Cilj projekta Tura kultura je upoznavanje građana sa nekima od kulturnih i drugih institucija iznutra, uz vodstvo ljudi koji u njima rade, kako bi se javnost senzibilizirala za jedan drugi pogled.
Tokom posjeta razgledat ćemo kompleks Velesajma i razgovarat ćemo o prošlosti, sadašnjosti, a i izgledima za budućnost Zagrebačkog velesajma, instituciji koja je imala veliku ulogu u razvoju zagrebačke i hrvatske privrede, a za koju, posve smo sigurni, postoji i potreba u budućnosti.
Zagrebački velesajam je tokom svojih više od 100 godina postojanja, pod sadašnjim imenom, ali još prije i kao Zagrebački zbor, promijenio nekoliko lokacija, ali još i više svojih pojavnih oblika. U prvim desetljećima svojeg života bila je to gradska atrakcija, na lokacijama u Martićevoj te Savskoj, dok se prije točno 66 godina, 1956., uz veliku pompu, prisustvo tadašnjeg predsjednika Tita i prvi prijenos uživo na TV-u tadašnje države, preselio na sadašnju lokaciju, u Novi Zagreb. Bio je to tada sami rub grada, ali je Velesajam bio dovoljan magnet da njegove priredbe posjećuju stotine tisuća posjetilaca iz svih kutaka tadašnje zemlje.
Kao dio tadašnjih suvremenih strujanja na polju prezentacije, propagande, trgovine Velesajam je tada bio “veći od života”, sa svojim čudesno oblikovanim paviljonima, gomilom posjetilaca, reklamnim letcima koji su se dijelili posvuda pa čak i bacali iz aviona te susretima sa strancima koji tada nisu ni izbliza bili tako česti kao sada.
No, to je bilo tada … a u proteklih 66 godina se mnogo toga promijenilo u društvu i u trgovini i vrijedi se zapitati što je Velesajam sada, u doba internetskih trgovina, reklama koje vire iz svih mogućih medija i na svakom koraku, u doba kada se susrećemo sa strancima i na uglu naše ulice. Nekad smo hodočastili na Velesajam vidjeti novotarije … a sad nam ih je puna glava, TV, internet i mobilni telefon.
Da li je Velesajam samo još muzej arhitekture na otvorenom i izvor slobodnih kvadratnih metara prostora za najširu namjenu? Ili se u njemu možda kriju i neke nove mogućnosti, i to one koje ga ne vide samo kao izvor slobodnog prostora za građenje nekih novih ”paviljona” koji omogućuju zaradu samo Nekima, već kao javni prostor (i prateći mu sadržaj) na raspolaganju svima?