Izložba “Retropolis II :: Naše zdravlje je u našim rukama”
Umjetnice: Stella Leboš, Luana Lojić, Maja Marković
Kustosica: Sonja Leboš
Otvorenje izložbe u utorak, 10.11.2020. u 19h
Mala galerija Centra za kulturu Trešnjevka
Radno vrijeme: radnim danom od 10 do 14h
Izložba je otvorena do 24. studenog 2020.
Javno vodstvo: subota, 14. 11. 2020. u 11h.
Kustosica izložbe Sonja Leboš provesti će zainteresirano građanstvo kroz izložbu, koja će za tu priliku biti proširena i obilaskom jednog objekta kojeg je projektirala Zoja Dumengjić, a koji se nalazi u neposrednoj blizini Centra za kulturu Trešnjevka.
Pridržavamo se svih epidemioloških mjera.
Otvorenje izložbe i vodstvo će se održati u skladu sa svim važećim epidemiološkim propisima.
O izložbi:
“Retropolis II :: Naše zdravlje je u našim rukama” izložba je koja proističe iz umjetničkog istraživanja kojeg su 2019. uz podršku Zaklade Kultura nova provele umjetnice Stella Leboš, Luana Lojić i Maja Marković te kulturna i urbana antropologinja Sonja Leboš.
Ova izložba , kao i umjetničko istraživanje koje joj je prethodilo, inspirirana je radom arhitektice Zoje Dumengjić (1904.-2000.) Zoja Dumengjić tijekom života ostvarila je mnoštvo arhitektonskih objekata, pretežno javne namjene s naglaskom na zdravstvenu arhitekturu. Na pozadini medijski i politikantski manipulirane globalne pandemije, obrisi zdravstvene arhitekture ocrtavaju se gotovo kao arheološki ostaci neke bolje prošlosti. Tendencije privatizacije zdravstvenih usluga brišu iz javnog pamćenja dostignuća socijalne medicine i rada Andrije Štampara i brojnih suradnika, među kojima je bila i Zoja. Jedan dio izložbe, video radovi Luane Lojić koji tematiziraju Zojin život i rad, evocira upravo ta dostignuća. “RETROPOLIS” u naslovu izložbe tako se odnosi na vrijeme između dva svjetska rata koje nam je u nasljeđe ostavilo brojne urbane slojeve koje vrijedi revitalizirati, kako u prostorno-organizacijskom tako i u društvenom smislu. “Naše zdravlje je u našim rukama” tematizira se na izložbi kroz umjetnički doprinos Stelle Leboš i Maje Marković, koje obje prilaze temi zdravstvene arhitekture, skrbi i brige kroz ženski princip minucioznog ručnog rada. Stella Leboš prenosi zaigrane motive iz Zojinih interijera u medij ručnog vezenja na platnu, pri čemu se vrijednim arhitektonsko-zanatskim uzorcima prošlosti (koji se nažalost često pregaze nelijepim i nefunkcionalnim rješenjima) udahnjuje mogućnost života u nekim funkcionalnim i ljepšim budućnostima zdravstvenih ustanova. Maja Marković pak ručno izrađuje umjetničke otiske ženskog lista, otiske koji reminisciraju Zojin rad u sferi brige i skrbi a inspirirani su časopisom “Ženski svijet” koji je izlazio u Zagrebu neposredno pred 2. svjetski rat. Oba umjetnička postupka uzimaju za zadatak obnavljati svijet koji se sastoji od mjesta i procesa kojima se prenose i realiziraju informacije koje ljudski organizam dobiva putem dodira: kako jednog ljudskog bića s kožom drugog ljudskog bića, tako i kože ljudskog bića s raznim materijalima i sirovinama koje nas okružuju, a koje milenijima (ponekad i odveć surovo) prilagođavamo svojim ljudskim potrebama.
Izložba “Retropolis :: Naše zdravlje je u našim rukama” tako upozorava na dvostruku negaciju značaja kojeg sinapse haptičkog imaju za ljudski organizam: negaciju koja se odvija kroz proskribiranje međusobnog ljudskog dodira kao štetnog, te negaciju značaja taktilnosti u obrazovanju i komunikaciji, pri čemu se djecu od prvih školskih dana privikava isključivo na digitalna i virtualna sučelja, što ih lišava i znanja i senzibiliteta koji dolaze iz haptičke sfere.
Sonja Leboš
Produkcija: Udruga za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII) u suradnji s Centrom za kulturu Trešnjevka
Podrška: Grad Zagreb – Ured za kulturu, Ministarstvo kulture RH.
UIII je korisnica institucionalne podrške Zaklade Kultura nova.
Vizual na naslovnici: Maja Marković
