Atrij CeKaTe-a, 20.00 h
Ovo je posebno djelo, spoj poezije i proze, šale i zbilje, puta i statike.
Dodiruje društvena pitanja, svakodnevicu, životna promišljanja; sukladno kulinarskoj inačici: sve i sva. Prvo objavljeno djelo Igora Filajdića, profesora sociologije iz Zagreba zabavit će vas, potaknuti na razmišljanja i učiti dijalogu između osoba i kultura, nacija, vjera na vrlo jednostavan način te potaknuti na putovanja.
Biti spokojan
moć je samo mrtvaca,
barem mi se tako čini,
ja ne uspijevam.
Ja samo sjedim na plastu nemira.
Biti bezgrešan
moć je samo djece,
ako se ne varam,
ja ne uspijevam.
Ja stalno orem po njivi grijeha.
Biti velikodušan, biti pametan
moć je rijetkih,
Ali biti sebičan i biti glup
moć je sviju nas.
Igor Filajdić stupio je na životnu scenu jedne nedjelje, sedamdesetih. Od najranijih dana na svoj osebujan način promatra i promišlja životnu scenu i likove na njoj pokušavajući ne biti tek statist koji se uklapa u plošne likove svakodnevnice. U stalnom je traženju nečeg novog i drugačijeg, sklon različitim eksperimentiranjima u prirodnim i društvenim sferama. Istovremeno eksperimentira s kuhinjskom proizvodnjom piva i smislom određenog pojma, njegova sadržaja, obujma i dosega. Nastoji na životnoj sceni ostvariti reljefni, kompleksni lik koji ne teži glavnoj ulozi, već drugačijoj ulozi ma koliko ona bila i sporedna, bitno je da je drugačija. Možda simboliku možemo tražiti i u danu rođenja, pitajući se jeli rođen prvog ili sedmog dana u tjednu.
U tom traženju i pozicioniranju sebe kao osobe i lika na životnoj sceni postaje razumljivo zašto je diplomirao sociologiju, bavio se streljaštvom, komunikacijama, mladima, turizmom, tuzemnim i inozemnim putovanjima, edukacijama, pisanjem, ali i stolarijom i poljoprivredom.
Na svoj specifičan način pomalo je Antuntun.
