„Za opće dobro,/
za svijeta dobrotu /
raditi moramo – /
svi za sve.
Julian Tuwim
Predstava „Čuda i čudesa“ na dar trešnjevačkim osnovnoškolcima
Centar za kulturu Trešnjevka i Umjetnička akademija u Osijeku daruju predstavu „Čuda i čudesa“ Juliana Tuwima u petak, 13. studenog 2015. u 12 sati. Predstava je namijenjena učenicima nižih razreda osnovne škole. Redatelj (i ujedno prevoditelj s Enesom Kiševićem), poezije poljskog pjesnika je Jasmin Novljaković (profesor na Umjetničkoj akademiji u Osijeku). Predstava je nastala na osnovi istoimene zbirke odabranih pjesama za djecu vrhunskog poljskog pjesnika Juliana Tuwima.
Tuwimov svijet čuda svijet je u kojemu lete zelene krave i u kojem ljeti pada snijeg. Svijet je to u kojem je jasno zašto pekar treba zidara i zidar pekara, što je važno jednoj kozi, i kako se jedan Grga upetljao u laž. Posljednja nas pjesma uči da u stvari nikad nije kraj, jer valja se vratiti na početak…
Tuwim je majstorski fonostilist, čarobnjak onomatopeje. Iako je stvarao u prvoj polovici prošlog stoljeća, njegove pjesme i danas zvuče zvuče živo i moderno. I danas se u Poljskoj njegove pjesme stalno iznova obnavljaju, a vjerojatno nema Poljaka koji barem neku od pjesama ne zna napamet.
Julian Tuwim rodio se davne 1894. godine u Poljskoj. U svijetu njegovih je pjesama sve lucidno, fantastično, nonsensno i izvrnuto.
Iako su pjesme nastale prije više od pola stoljeća današnja ih djeca slušaju i recitiraju s jednakim oduševljenjem kao i djeca Tuwimova doba. Zbog bezvremenosti tema o kojima Tuwim piše, njegove pjesme i danas zvuče svježe, poletno i moderno.
Zbirkom Čuda i čudesa ulazimo kroz šest bogato ilustriranih pjesama, koje je izradila Margareta Peršić, a objavila Ibis.grafika, pa će ovom prilikom biti predstavljena i istoimena slikovnica, te će biti omogućena povoljna kupnja zainteresiranima.
Svi za sve
Zidar kuću zida.
Krojač kroji odjeću.
A gdje bi je krojio
da on nema kuću?
I kako bi zidar
na poslu svom bio
kad mu krojač ne bi
radne hlače šio?
Pekar ima cipele
treba postolara.
Zar postolar kruha
ima bez pekara?
Tako ti je to
moj prijatelju,
zar ne?
Za opće dobro,
za svijeta dobrotu
raditi moramo –
svi za sve.
Lokomotiva
Stoji na postaji lokomotiva.
Teška, ogromna. Crn znoj od ulja
sjajem je skriva.
Stoji i dahće, u znoju se kuha,
žari joj se žar crvena trbuha,
do vrha puhće: Uhh – što je vruće!
Puff – što je vruće!
Uff – što je vruće!
Huhh – što je vruće!
Jedva već stoji, dihuće jedva,
a ložač u nju još ugljen reda.
Zakačili su za nju vagone,
željeza, čelika tone i tone.
Mnogo je ljudi u svakom od njih:
u jednom krave, u drugom konji,
u trećem okrugle gospođe, zna se,
sjede i pasu masne kobase,
četvrti vagon banana pun jest,
u petom stoji klavira šest,
u šestom top. O, strašan ton!
U sedmom ormari i hrastov stol,
u osmom medvjed, žirafa i slon,
u devetom, uff, debele svinje,
u desetom paketi, kovčezi, škrinje …
A tih vagona četrdeset ima!
Tko bi sve znao što je u njima.
I kad bi došlo tisuć’ atleta
i da svaki smaže tisuć’ kotleta
pa da se od njih napne svatko
ne bi ih digli. Uh, teški su jako!
Nagli huuk!
Pare buuk!
Zvižduk, fićuk, pisak sve jači.
U oblaku pare šiššte kotači.
Prvo, poput kornjače lijene
pospano, teško garav stroj krene.
Trznuti vagoni jedva se vuku.
Škripe kotači, o tračnice tuku.
I kotač za kotačem sve brže klopara.
I pišti, i njišti, frr frkće para.
A kamo?
Kamo? Pa naprijed!
A kamo?
Po šinama, šinama, šinama samo,
po mostu, kroz tunel, kroz šume, kroz sjene
juri i žuri stići na vrijeme.
A kotač kotaču prenosi vijest:
Tako to, tako to, tako to jessst.
Kompozicija klizzzi, huji kroza zrak,
čelik njen ko perje postao je lak.
Nije više znojna, uspuhana, lijena,
već je igra, šala, igračka limena.
Zašto juri? Kamo? O, tko to to zna?
I tko to to, tko to to, tko to to ju gna
pa prhće, pjevuši, kroza sunce trepće?
To para vruća u pokret sve meće.
To para iz kotla munjevita toka
klipovima vrti kotače s dva boka,
te klipove para potissskuje jako
da kotači klize, tak-taktaju tako.
Kotač kotaču kroz svijet nosi vijest:
Tako to, tako to, tako to jessst…
Julian Tuwim, 1894-1953., poljski je pjesnik, židovskog podrijetla. Bio je najveći pjesnik u grupi „Skamandar”. Bio je najpopularniji i najutjecajniji poljski pjesnik međuraća. Napisao je velik broj pjesama koje su unijele brojne novine u poljsko pjesništvo. Njegovi sjajni stihovi, prepuni ritma i onomatopeje, i danas ga svrstavaju među najcjenjenije poljske pjesnike. Smatra ga se najznačajnijim poljskim pjesnikom dvadesetog stoljeća. U teme svojih pjesama uveo je svakodnevne teme, čovjeka s gradskih ulica, iz geta, trgovina i kavana. Tuwimova poezija nema sljedbenika. Ona je blistav završetak građanske epohe, završetak jedne epohe u razvoju poljske poezije.
Poseban dio njegove poezije čini poezija za djecu. Julijan Tuwim najpoznatiji je poljski pjesnik koji pisao pjesme-priče za djecu. Njegov nevjerojatan smisao za ritam, zaigranost riječima te odabir vječito aktualne problematike bliske djeci čine njegove pjesmice izvanvremenskima i do danas nisu izgubile svoju aktualnost. Njegove pjesme za djecu stalno se ponovno objavljuju, snimljene su u izvedbi vrhunskih glumaca, čine predložak za kazališne predstave. Riječi kojima se zabavlja ušle su za stalno u poljski jezik, a junaci njegovih pjesama postali su simboli (Zosia Samosia, Zakašnjeli slavuj, Lokomotiva, Ptičji radijo, Repa, Naočale, Abeceda, Słon Trąbalski, …). U Poljskoj Julian Tuwim je i danas simbol dobre knjige za djecu.
