“ISPIT SAVJESTI”
(Monodrama prema prozi Tina Ujevića u izvedbi Roberta Kurbaše)
scenska prilagodba, režija i gluma: Robert Kurbaša
glas duše: Jelena Bosančić
stručni suradnik: Tomislav Najev
autor glazbe: Miki Nopling
kostimografija: Marta Buzolić
Monodrama Ispit savjesti dio je autorskog projekta glumca Roberta Kurbaše, koji uz to što se pojavljuje na sceni, potpisuje scensku prilagodbu i režiju.
Kralježnica predstave je istoimeni esej Tina Ujevića oko kojega je Kurbaša vješto isprepleo druge Ujevićeve prozne tekstove pa se na sceni, u obraćanju samome sebi, ali istodobno i publici, dotiče svevremenih tema, tema bliskih i suvremenom čovjeku. Kurbaša postavlja pitanja, ona ista koja je postavljao i Ujević – o moralu, religiji, odnosu žene i muškarca, prijateljstvu, iluzijama i stavrnosti, tražeći odgovore na izazove vlastite savjesti. Ova je predstava borba sa samim sobom, dijalog s vlastitom savješću – ispit savjesti koji glumca, ali i gledatalja vodi do katarze. Jer teme kojih se dotiču Ujević i Kurbaša svevremenske su pa predstava tjera na razmišljanje, preispitivanje vlastitog bitka, smisla i pravih vrijednosti.
U promišljanju, vječnom propitivanju smisla vlastitog postojanja, iz tjeskobe, spoznaje i samospoznaje, iz glumca izvire zrelost i svevremenost svojstvena Ujevićevoj riječi. I to je ono što povezuje vječnog Ujevića i mladog Kurbašu. I to je ono što drži pozornost, jer prodire duboko i prisiljava na suočavanje sa svojom nutrinom. A ovdje nisu na ispitu samo pisac i glumac, već na čudesan način koji nudi kazališna igra, na scenu pristupa i svaki gledatelj, pa Kurbašin Ispit savjesti postaje vrtlog mnogih savjesti s jasnim ciljem – učiniti nas boljim ljudima.
Iz kritike:
“Njegova nastojanja da Ujevića “izvuče” iz ustaljenih književnih okvira i pokaže da su njegova razmišljanja danas aktualnija nego ikada prije, svakako zaslužuju riječi hvale.” (Glas Istre)
“Robert Kurbaša, držeći se tog Tinovog citata, poput njegovog tajnika prenosi publici Ujevićeve rečenice te tako baš zbog ležernosti i suspregnutog glumačkog izraza uspostavlja s gledateljem svojevrstan dijalog, ostavljajući mu vremena da razmisli o kazanom i s time uspostavi vlastiti odnos.”(Kulisa.hr)
