Tekst: Zorana Ćetković
Foto: Sanda Hržić
Ovoga smo proljeća popili online kavu s Darkom Rundekom. Jedan od najpoznatijih hrvatskih glazbenika našoj je redakciji otkrio posebne trenutke sa svoje trešnjevačke adrese, svoje pariške i zagrebačke navike i ono što smatra bitnim u situaciji u kojoj se trenutačno nalazimo…
Imate i trešnjevačku adresu. Kako je ona utjecala na Vaše umjetničko stvaranje – posebna šetnjica, park, caffe-bar koji je možda bio Vaša mala umjetnička oaza…
Na Trešnjevci stanujem zadnjih desetak godina, a odrastao sam na Trnjanskoj strani Savske, dovoljno blizu da bar jedanput tjedno odem na Trešnjevački plac po Kanalu. Zato mi je taj potez uz park staračkog doma dugo bio glavna poveznica s Trešnjevkom. Pa Končarevom ulicom do parka na Nehajskoj i mirni predah u tom parku. Sad sam na Remizi i često odem pješke ili biciklom do centra grada. Jedna od obaveznih stanica je Karibu Kaaawa u Ozaljskoj…
Poseban trenutak s Trešnjevke koji pamtite?
Šetnju uz potok Črnomerec pretprošle godine koju sam predvodio. I bez ove prosvjedne, koja je bila prije svega vesela i ugodna za svih petstotinjak odraslih, djece i pasa, od okretišta tramvaja na Črnomercu do ušća potoka u Savu. S nama su bili i ljudi iz udruge Spasimo potok Črnomerec koji su nas upozorili na dragocjenu raznolikost biljnih i životinjskih vrsta u potoku i oko njega. Sviralo se i pjevalo. Puno dobrih i otvorenih ljudi…
Vaše male trešnjevačke navike?
Naravno, Trešnjevački plac, na kojem, nažalost, ima puno previše plastike i uvozne hrane, srećom, tu je štand Ivana Čopa iz Rastoka, kod kojeg smo bili i vidjeli gdje rastu te starinske vrste jabuka, mrkva, cikla, zelenje, sve uzgojeno bez kemije… Tu su i dućani Priroda i društvo i Eden za sojetinu i rinfuzo šećer, brašno, sjemenke… Skoro svaki dan prošećem u raznim smjerovima oko Remize i otkrivam nove predjele Trešnjevke. Što su zapušteniji to su mi draži.
Trešnjevka onda i sada?
Još se sjećam uličica s prizemnicama i voćnjacima po kojima je Trešnjevka i dobila ime, tako lijepo opjevanih u Trešnjevačkoj baladi Zvonka Špišića. Sada su te kućice zamijenjene zbrda-zdola projektiranim nagruvanim trokatnicama, ali vrtova još uvijek ima po uglovima… prosijava magija bivših vremena.
Dugi niz godina imate i parišku adresu… Koliko se Vaše navike u Parizu razlikuju od zagrebačkih?
Moj pariški kvart ima nešto od Trešnjevke. Ima plac i nekad je u njemu bilo jako puno voćnjaka. Njime sam također puno krstario u potrazi za tajanstvenim zakutcima. Mogu reći da se pariške navike unatoč različitim dimenzijama ne razlikuju puno od zagrebačkih.
Poznato je da imate i malu oazu na Braču. Nalazite li tamo posebnu inspiraciju?
Inspiracija se uvijek nalazi tamo gdje je najmanje očekujemo…
Je li glazba Vaša ljubav od malih nogu?
Jedna od mojih ljubavi. Kad sam bio mali volio sam također crtati, pisati i glumiti…
Koja Vas je Vaša pjesma najviše obilježila?
Bila je to Moja prva ljubav. Nju su znali i djeca i starci pa su me prepoznavali kao njenog pjevača. Sad su to Apokalipso i Ruke.
Je li glazba kruh sa sedam kora?
Volim hruskavu koru kruha, možda zato volim i glazbu. Nisam planirao postati profesionalni glazbenik. Tako se nekako odvio život i drago mi je zbog toga.
Glazbeni uzor?
Nemam glazbeni uzor, no mnogi su na mene utjecali od djetinjstva pa do danas.
Koji je to faktor, osim talenta i rada, koji izdvaja nekog umjetnika?
Okolnosti, duh vremena, cijela situacija u kojoj se našao, ljudi koje je sreo i s njima se udružio. I upornost.
Moto koji vas vodi kroz život?
Ne mogu reći da baš imam moto, ali me uvijek zanimalo ono što nadilazi puku pojavnost. Poezija i duhovna spoznaja.
Cijeli svijet na trenutak je stao i nalazimo se u izolaciji. Kako ovo trenutačno stanje djeluje na umjetničko stvaranje?
Onima koji se bave vidovima umjetnosti koji nisu bitno oslonjeni na suradnju, kao piscima, kompozitorima, slikarima, ovo je prilika da prionu na posao jer ima manje stvari koje ga od njih odvlače. Ostali se izgleda prilično dobro snalaze uz pomoć interneta, kreativnost izgleda buja. Osim toga, ovaj trenutak zastajanja ili zastoja svih mogućih rutina daje priliku za preispitivanje što je ključno za bilo koju umjetnost, a i život uopće.
Jeste li u kontaktu s prijateljima u Francuskoj? Jesu li optimistični u ovoj situaciji?
Da, čujemo se. Neki dan smo proslavili rođendan jednog prijatelja uz Zoom aplikaciju i bilo je puno prisnije i veselije nego sam očekivao, vjerojatno zato jer smo se zaželjeli jedni drugih i zato jer, zbog okolnosti, nije jasno kad ćemo se opet vidjeti. Nisu optimistični, smatramo da je ovo tek početak velikih promjena koje bi mogle biti teške i neudobne. Nadamo se samo da će čovječanstvo nakon njih naći načina da uspostavi bolji balans s Cjelinom.
Imate li neku posebnu misao ili poruku koju biste iznijeli kao podršku?
Sad je možda trenutak za razmisliti kako smanjivati kućno smeće, podržavati lokalne poljoprivrednike, vidjeti što nam od stvari koje smo kupovali stvarno treba, otkriti radost u pogledu na drveće i cvijeće, pčele i ptice, prisustvu drage osobe, točnom zvuku i riječi. I odvojiti se od neprestanog priljeva informacija s ekrana.
Zagreb, travanj 2020
Novi broj Glasa Trešnjevke izlazi u lipnju.
Do lipnja Vam online donosimo niz zanimljivih tekstova: intervjua, reportaža, feljtona..
