Indijski nijemi film

u sklopu 16. PSSST! Festivala nijemog filma

3. – 5.11.2022.

Dvorana Centra za kulturu Trešnjevka

Ulaz je besplatan!

Pretpostavlja se da je u Indiji snimljeno nešto više od 1300 nijemih filmova u prva tri desetljeća 20. stoljeća, od 1913. kada je prikazan prvi indijski igrani nijemi film do 1931. kada je snimljen prvi zvučni film, Alam Ara (Svjetlo svijeta, Ardeshir Irani). Nažalost, svega desetina filmova je preživjela u cijelosti ili u fragmentima. Premda je prvi prikazani film u Indiji bio Shree Pundalik (Dadasaheb Torne, 1912) na jeziku marathi, većina povjesničara filma ne smatra ga prvim indijskim igranim filmom jer se radi o snimci kazališne predstave britanskog kamermana.

Slično kao i u zapadnom nijemom filmu, rani indijski nijemi film 20-tih godina prošlog stoljeća crpio je teme iz bogate povijesti, književnosti i religijskih tekstova. Teme koje se često pojavljuju u igranim filmovima su borba između dobra i zla te žrtvovanje u ime viših ciljeva i ideala. Priče iz usmene tradicije također su se često pojavljivale kao teme filmova. Već od prvih igranih filmova u Indiji se vidi tendencija ka fantastičnom i magičnom u odabiru priča i likova te, shodno tome, eksperimentiranje sa specijalnim efektima. Ikonografija, kao i specijalni efekti, bili su vezani za posebne moći indijskih bogova i božica. Konvencionalni trikovi vezani za prikazivanje duhova ili drugih nadnaravnih bića, letećih bogova s puno glava ili ruku i drugih mitoloških bića, jasno ukazuju na sličnosti sa stvaralaštvom Georgesa Mélièsa. Dok je u razvoju zapadnog nijemog filma prevladavao interes za povijesne spektakle i biblijske filmove, indijski film pokazuje jasne tendenciju ka žanru koji ćemo nekoliko desetljeća kasnije nazvati znanstvenom fantastikom, a u počecima indijskog nijemog filma može se definirati kao mitološki film. Upravo je otac indijskog filma, Dadasaheb Phalke (1840-1944), postavio temelje mitološkog filma, a na ovogodišnjem festivalu prikazujemo dva njegova filma: Raja Harishchandra (1913) i Kaliya Mardan (1919). Pretpostavlja se da je Phalke snimio oko 90 nijemih igranih filmova i oko 20 kratkih, a najvažniji naslovi iz njegove filmografije su: Mohini Bhasmasur (1913), Satyavan Savitri (1914), Lanka Dahan (1917), Shri Krishna Janma (1918) i dva filma koja prikazujemo u sklopu festivala.

Premda se većina filmske industrije razvijala u sjevernim indijskih gradovima kao što su Mumbai i Kolkata, i na jugu Indije su se snimali nijemi filmovi. Prvi južnoindijski nijemi film smatra se Keechaka Vadham (R. Nataraja Mudaliar, 1916), a scenarij ovog filma također se temelji na jednoj epizodi iz indijskog epa Mahabharata. Upravo zbog ovog filma, Nataraja Mudaliar smatra se ocem južnoindijskog filma, posebno tamilskog govornog područja.

Prvi igrani film u indijskoj produkciji smatra se Raja Harishchandra (Dadasaheb Phalke, 1913) koji je i službeno označio početak filmske industrije u danas najvećoj svjetskoj kinematografiji. Phalke se smatra ocem indijskog filma zato što je stvorio temelje za razvoj filmske industrije, školovao je nekoliko mladih filmaša u svom studiju i uveo je estetske smjernice za igrane filmove koje će ostali redatelji slijediti. Povjesničari filma smatraju da danas dostupna verzija filma nije identična filmu iz 1913. već se radi o remakeu iz 1917. godine. Phalke se inspirirao starim indijskim epovima, Mahabharatom i Ramayanom, u kojima se spominje legenda o kralju Harishchandri. Kroz film pratimo iskušenja koja su pred kralja postavili bogovi prisilivši ga da napusti kraljevstvo i živi u izgnanstvu, žrtvuje suprugu i sina, a sve kako bi testirali njegovu predanost i vjeru. Po riječima samog Phalkea, ideju za film dobio je gledajući nijemi film o Kristovom životu, što svjedoči o direktnom utjecaju biblijskih nijemih filmova sa Zapada. Phalke se pojavljuje ne samo kao redatelj i producent filma već je radio specijalne efekte, montažu, scenografiju i kostimografiju. U Phalkeovim filmovima pojavljuje se cijela plejada hinduističkih božanstava kao što su Višnu ili Krišna s posebnim moćima popraćenim raznim specijalnim efektima. Jedna od najpoznatijih scena tog tipa je pokoravanje gigantske zmije demona Kaliye – simbola zla u hinduističkoj mitologiji – u filmu Kaliya Mardan (1919), koji je također uvršten u ovogodišnji program festivala. Kaliya Mardan temelji se na tekstovima o djetinjstvu boga Krišne kojeg u filmu glumi Phalkeova kćer Mandakini. Cijeli film vrlo dobro oslikava tendenciju ka filmovima atrakcije i spektakla, a osim specijalnim efektima, Phalke ovdje eksperimentira i s paralelnom montažom.

Osim ova dva rana indijska filma, prikazujemo i jedan film iz kasnijega razdoblja nastao u indo-europskoj produkciji, Shiraz, A Romance of India (1928), njemačkog redatelja Franza Ostena. Film je sniman u radžastanskom gradu Jaipuru s indijskim glumcima. Radi se o ljubavnoj drami, a radnja je smještena u period Mogulskog carstva. Film je inspiriran likom mogulske princeze iz 17. stoljeća, Mumtaz Mahal, u čiju čast je tadašnji car i njezin suprug izgradio jednu od najpoznatijih svjetskih građevina u svijetu, Taj Mahal u Agri, kao znak njegove vječne ljubavi te kao mjesto njezina posljednjeg počivališta. Ovaj film, međutim, ne slijedi njezinu službenu biografiju te je veći dio filma o njezinom životu izmišljen. Film se izdvaja prelijepim lokacijama i kostimima te naglašava egzotičnost indijske kulture u očima Zapadnjaka.

U ovogodišnju sekciju indijskih filmova uvrstili smo i jedan recentni dokumentarni film koji govori o povijesnom razvoju nijemog filma u Indiji, Celluloid Man (Shivendra Singh Dungarpur, 2012). Film je nastao nakon dugogodišnjeg istraživanja po filmskim arhivima, a sastavljen je od niza intervjua s indijskim arhivistom, P. K. Nairom, osnivačem Nacionalnog filmskog arhiva Indije i nekolicinom suvremenih i međunarodno priznatih art redatelja takozvanog novog vala kao što su Adoor Gopalakrishnan, Girish Kasaravalli i drugi. Kroz film se isprepleću osobna iskustva i anegdote vezane za stvaranje, spašavanje, traženje i očuvanje prvih indijskih filmova, a važno je napomenuti da se u samom dokumentarcu koriste isječci iz ranih nijemih indijskih filmova.

Program je realiziran u suradnji s neprofitnom organizacijom za očuvanje filmske baštine Film Heritage Foundation iz Indije.

Etami Borjan

selektorica indijskog programa

RASPORED:

ČETVRTAK, 3. 11. 2022.

Glazbena pratnja: Vitomir Ivanjek, klavir

18.00 sati
INDIJSKI FILM – indijski dokumentarac Celluloid Man (Shivendra Singh Dungarpur, 2012) – 2.34′
(film je na engleskom, bez hrvatskih podnaslova)

PETAK, 4. 11. 2022.

Glazbena pratnja: bend Sunrise Session; Ivan Kapec – gitara, Toni Starešinić – klavijature, Bruna Matić – bubnjevi

22.00 sata
INDIJSKI NIJEMI FILM – Shiraz, indijska romansa (Shiraz, A Romance of India, 1928., 1.45′)

SUBOTA, 5. 11. 2022.

Glazbena pratnja: Lela i Joe Kaplowitz

20.30 sati
INDIJSKI NIJEMI FILM – Krišnino djetinjstvo (Kaliya Mardan, 1919., redatelj D. Phalke, pionir indijskog nijemog filma – 48′)

INDIJSKI NIJEMI FILM – Radža Harishchandra (Raja Harishchandra, 1913., redatelj D. Phalke, prvi nijemi film u Indiji – 15′)