Srijeda, 28.5.2025. u 18.00 sati
Barbara Pleić-Tomić: „Ženski“ posao – (ne)vidljivost skrbnog rada
Uključivanje na tržište rada uvelike je utjecalo i na povećanje sveukupnog radnog opterećenja žena, koje su de facto zaposlene na dvije fronte: u javnoj sferi ekonomski prepoznatog i (manje ili više) valoriziranog rada, te u privatnoj sferi obitelji, u kojoj, bez obzira na opseg i zahtjevnost svog profesionalnog angažmana, i dalje obavljanju glavninu kućanskih poslova i skrbnog rada usmjerenog na brigu o djeci i ostalim članovima obitelji. Američka sociologinja Arlie Hochschild u svojoj sada već klasičnoj studiji The Second Shift (1989) zaključuje kako „većina žena odrađuje jednu smjenu u uredu ili tvornici, a ‘drugu smjenu’ kod kuće“. Zbog toga je, naizgled paradoksalno, „feminizacija globalnog tržišta rada na mnogo načina povećala postojeće nejednakosti između muškaraca i žena u društvu“ (Galić 2011), s obzirom na činjenicu kako ženska „participacija na tržištu rada nije praćena reduciranjem očekivanja u pogledu brige za djecu i odgovornosti za kuću“.
Uz repetitivne i naizgled beskrajne, ali kvantitativno i kvalitativno ipak donekle mjerljive zadatke koje obavljaju u kućanstvu, ne smije se zanemariti niti činjenica kako žene na sebe većinski preuzimaju i takozvani „nevidljivi“ (Hochschild 2003), „psihološki“ (Maushart 1999), odnosno „mentalni“ (Klasnić 2017) rad, koji se „odnosi se na brigu o tome da svi potrebni poslovi budu obavljeni na vrijeme i na odgovarajući način“ (Klasnić 2017), a koji se uglavnom „ne identificira kao rad, ni od strane same osobe koja ga obavlja, ni od strane drugih osoba“. Drugi aspekti nevidljivog ženskog rada u obitelji usmjereni su na zadovoljavanje raznovrsnih emocionalnih i psiholoških potreba njezinih članova, pri čemu adekvatna potpora samoj skrbnici najčešće izostaje. K tome, stručni i popularni medijski diskursi potvrđuju ova očekivanja, dodjeljujući ženama ulogu glavne skrbne radnice u sferi obitelji, kao i u brojnim drugim društvenim strukturama i odnosima.
U sklopu predavanja/radionice definirat će se nevidljivi skrbni rad i njegovi orodnjeni aspekti, analizirati primjeri diskursa koji navedeni oblik rada pozicioniraju primarno u sferu „ženskih“ zadaća te će se kroz razgovor sa sudionicama/ima podijeliti i osvijestiti konkretni primjeri nevidljivog skrbnog rada koji obavljaju u vlastitoj svakodnevici, te načina na koji druge/i skrbe za njih.
Barbara Pleić-Tomić
Rođena u Rijeci 1985. godine. Diplomirala engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Polaznica Doktorskog studija znanosti o književnosti, teatrologije i dramatologije, filmologije, muzikologije i studija kulture. Jedna od urednica i autorica na internetskim portalima za feminističko čitanje popularne kulture Muf i Krilo te autorica knjige Mama kuha ručak, tata čita novine (Fraktura, 2020). Radi kao nastavnica engleskog jezika u Zagrebu.
