Godine 2015. u galeriji Modulor smo realizirali dvije izložbe iz ciklusa pod nazivom ARHITEKTURA ZAGREBAČKIH ČETVRTI; krenuli smo s Trešnjevkom u lipnju, a u studenom je na red došao Stenjevec.
U mjesecu lipnju ove godine postavili smo izložbu o Podsljemenskoj zoni, a ovom se prilikom autor Toni Bešlić kritički osvrće i na Maksimir.
Puni naziv izložbe glasi: MAKSIMIR/OD LADANJSKOG STANOVANJA DO ZAGUŠENIH PROMETNICA.
Na izložbi će biti fotografije arhitektonskih ostvarenja na pojedinim maksimirskim lokacijama (foto: Nikola Šimunić) zajedno sa pripadajućim im mapama, a izložbu prati kritički tekst Tonija Bešlića.
Iako je Maksimir u nekoliko navrata bio istraživan i okviru drugih autorskih koncepcija i projekata u našoj galeriji, vjerujemo da će i ova izložba doprinijeti boljem poznavanju i nekom budućem promišljanju tog dijela grada.
Iz teksta Tonija Bešlića:
“Prednost je Maksimira oduvijek bila njegova stoljetna šuma, a istodobno i blizina gradskog središta, pitomost reljefa i kuće okružene vrtovima. Maksimir ima i dvije urbanističke minijature – ulice Vrhovčev vijenac i Lašćinske ledine, ali i Željezničarsku koloniju u Ravnicama. Međutim, Maksimir se je u posljednja dva desetljeća i znatno promijenio. Napravljeno je stotine urbanih vila i obiteljskih kuća, izgrađene su brojne stambene zgrade, proširene bolnice Rebro, Jordanovac i Merkur, dograđeni su Šumarski i Agronomski fakultet, rekonstruiran je Dinamov stadion i preuređen Kvaternikov trg, a Maksimirska, Zvonimirova, Heinzelova, Svetice i Petrova postale su prezagušene prometnice.
Čini se da Zagreb ipak obožava gužve i krkljance jer je tik uz križanje Maksimirske, Bukovačke i Svetica odlučio podići nogometni kamp. To zapravo znači privlačenje još većeg prometa u ionako preopterećeno područje.
Ostale su iste samo ceste i pješački pločnici. Naraslom prometu širina postojećih ulica više ne može udovoljiti.”
