Centar za kulturu Trešnjevka i Škola primijenjene umjetnosti surađuju cijelu proteklu školsku godinu 2012/2013. Velika dvorana CeKaTea postala je poligon za vježbanje budućih umjetničkih fotografa. Učenici su dobili priliku fotografirati probe profesionalnih predstava, a potom i premijerne izvedbe radeći usporedo s profesionalcima. Naposljetku, učenici su se odlučili izraditi, na osnovi svojih fotografija, plakate predstave „Bobočka“ Kazališta Moruzgva u izvedbi Ecije Ojdanić. U suradnji s Galerijom Modulor i Teatrom na Trešnjevci u Noć kazališta 2013. godine izlazimo otvorenjem izložbe tih plakata, koji su se dosad mogli vidjeti samo na portalu CeKaTea.
Riječ je o radovima četvrte godine Foto odjela Škole, fotografije su snimljene na predstavama u CeKaTeu, a mentor im je prof. Vladimir Šimunić. Izloženi su radovi ovih učenika: Tia Dobronić, Petra Bradić, Paula Podnar, Mihaela Gradečak, Matko Vodopija, Marija Markić, Lovro Švenda, Laura Zorko, Laura Palijan, Klara Bertek, Ida Palčić, Helena Rubčić, Franka Klišanin, Dominik Žerjav, Beata Bitunjac, Ana Marija Janeš.
Ova je izložba tek dio velikog projekta Kazališta u školi – škola u kazalištu koji je započeo u CeKaTeu 2013. godine. Povezujući nekoliko medija: fotografiju, kazalište, izradu plakata i sl., učenici se pripremaju za svoju profesiju i za nastavak studija na umjetničkim akademijama.
Plakati se odlikuju spretnim korištenjem manipulativnih računalnih tehnika. Svim radovima dominira središnji ljudski lik, Bobočka, tj. Ecija Ojdanić u toj ulozi, uhvaćena okom kamere upravo u trenutku pokreta, u trenutku snažnog emotivnog izražavanja, u trenutku koji publika najčešće ne može vidjeti, jer glumca doživljava „u totalu“, s velike udaljenosti. Učenicima je omogućeno da priđu bliže pozornici, a osim toga njihovi su fotoaparati opskrbljeni teleobjektivima. Tako, tehnički dobro opremljeni, omogućili su gledateljima da obnove svoj doživljaj predstave, da ljudski lik i ljudsko lice sagledaju onako kako ga inače vidimo samo u trenucima velike intimnosti ili na velikom filmskom platnu.
Plakat je dio predstave, kao i programska knjižica. To su, uz kazališnu kritiku, jedini zapisi koji ostaju nakon skidanja predstave s repertoara. „Bobočka“ je, zahvaljujući učenicima Škole primijenjene umjetnosti“ dobila čak 17 plakata, 17 zrcala istog, a opet drukčijeg. Budući da predstava nestaje tek kad umre i posljednji njezin gledatelj, ovi su plakati snažan zalog trajanja jedne umjetnosti, tj. kazališta i jedne predstave: „Bobočke“. Tako su se riječ i slika, literatura, kazalište i vizualni moderni mediji, snažno susreli u Noći kazališta, u Galeriji Modulor.
