Premijera predstave Vilima  Matule “Maleš, Maleš” bit će 18.  prosinca, u 20 sati. Događanje  “Maleš, Maleš”  Teatra 2000. neobičan je pothvat Matule s Davorkom Horvat, Irmom Omerzo, Damirom Bartolom Inodošom, Stankom Kovačićem, Srđanom Sacherom i Ivanom Marušićem Klifom, Igorom Pavlicom… Dramaturginja je Nataša Govedić, oblikovatelj svjetla i tona je Zdenko Trandler, a i on će improvizirati uz glazbu i poeziju Branka Maleša, tako da će svaka izvedba biti drukčija.

kulisa.eu/kazaliste.hr o predstavi “Maleš, Maleš”: Ovdje i sada živjeti za život

Matula je na posve neočekivan, neobičan način oblikovao poeziju Branka Maleša, govorom, pokretom i glazbom. U vremenu u kojem se rijetko govore pjesnici na pozornicama i u medijima, u vremenu u kojem cijena poezije nikada nije bila niža, Matula protiv svih struja svoju predstavu posvećuje pjesniku u čiju se poeziju zaljubio još kao dječak. Kad je on govori, najednom se otkriva čudesan, potresan, tragičan, radostan i zaigran svijet hrvatskog intelektualca koji život posvetio pjesništvu i pisanju. U ovom događanju govori se Malešova novija poezija iz zbirke “Vertigo”.

Branko Maleš, hrvatski pjesnik

 

Irma Omerzo u predstavi “Maleš, Maleš”

 

 

 

Fotografije snimio na probi Damil Kalogjera.

„ Ključno je pitanje Malešove poezije, pa tako i “Vertiga” – što je ostalo upravo od čovjeka u vrijeme kada su se protiv njega urotili i (polu)mrtvi bogovi i svemoguća tehnika, i možemo li još ikako jesti, spavati i živjeti danas, kada je sve što je ljudsko stavljeno pod znak pitanja, a religija, bar za Maleša, ne nudi baš nikakvu utjehu ili objavu konačne istine.
Branko Maleš u “Vertigu” piše o radosti života, pa ma koliko u njemu bilo samoprogutano i hermetične crne žuči, koja nikada neće odgonetnuti za čim to, zapravo, toliko pati ako već ne – za životom samim. Jer, ako je ono doista melankolično duboko podsvjesno i prilično neiskazivo, ne čuvaju li još jedino upravo podsvijest* i poezija kao njezin povremeni jezik, onda kada je sve postalo virtualno, zapravo, izgubljeno stvarno – život sam, pa ma kakav on bio.

* O podsvijesti kao jedinoj čuvateljici posljednjega mosta k istinskome jedinstvu čovjeka i prirode sjajno je pisao Bela Hamvas, čovjek koji je također obožavao život za život i trešnjino stablo pretpostavio svakoj metafizici.“

( iz popratnog eseja “Život za život ili protiv lažljivaca svih vrsta od zemlje do saturna i natrag” Delimira Rešickog )
Knjigu “Vertigo” objavila je Fraktura 2010.

Premijera predstave “Maleš, Maleš” Vilima Matule  18. XII. / 20:00

Posljednje iz kategorije: Arhiva

Skip to content